Pridružio se: 25 Dec 2010, 15:00 Postovi: 39460 Lokacija: Beograd
Ljubav Srbina i Japanke: Eriko je moj trešnjin cvet
Dragan Zekić, naš čovek iz Dizeldorfa, oženio se Japankom Eriko koja mu je podarila ćerku Milu. Eriko je zavolela pravoslavlje, pa planiraju da posete manastire u Srbiji
DA ljubav ne zna za granice poznato je od davnina. Kada je ljubav u pitanju, nema granica, ni barijera sa bilo kog kontinenta i iz bilo kog kraja sveta.
Priča Dragana Zekića Dizeldorfa, koji je japanski zet, jedna je nizu o velikim ljubavima, a da nije reč o Srpkinjama.
-Eriko sam upoznao pre četiri godine, jednog decembarskog dana, pošto smo stanovali u istoj ulici - priseća se Dragan. - Ona je tu i radila kao predstavnik jedne japanske avio-kompanije za Nemačku. Uobičajeni pozdrav na ulici vremenom je izrastao u veliku ljubav. Ona je prihvatila pravoslavnu veru. Venčali smo se u hramu Sv. Save u Dizeldorfu...
Pre tri godine su dobili i ćerkicu Milu koja je krštena u našoj crkvi, i sa tri godine priča tri jezika: srpski,japanski i nemački.
Po rečima nadležnih sveštenika pri hramu Sv.Sava, ova familija je svake nedelje redovno na bogosluženju. Dragan je, inače, svršeni bogoslov iz Beograda, pa je razumljivo što je privržen crkvi.
Japanka Eriko je zavolela pravoslavlje. Podseća da je ono duhovno ispunjava, a voli i naše hramove koji su ukrašeni predivnim ikonama. Uspeva da savlada srpski jezik, a interesuje je i kultura našeg naroda. Voli da sluša i da čita naše istorijske knjige. Jedino joj smeta srpska masna,ljuta i kisela hrana.
- Pošto sam ja vegetarijanac, nemamo problema sa ishranom - kaže Dragan. - Jedva čekamo da otputujemo u Srbiju i u Republiku Srpsku kako bi je moja familija bliže upoznala. Eriko je iz Ozake u Japanu. Ona je moj trešnjin cvet, koji je, kao što je poznato, simbol Japana. Posetićemo u Srbiji mnoge manastire, kao i Beograd. A, iduće godine ćemo u Japan da i ja upoznam tu prelepu, a čudesnu zemlju.
vecernje novosti
_________________
Ničega se ljudi toliko ne plaše kao nečije hrabrosti da bude onakav kakav je.
Pridružio se: 25 Dec 2010, 15:00 Postovi: 39460 Lokacija: Beograd
Honda iz Micubišija nazvao sina Jugo
Hirojasu Honda već 46 godina živi u Beogradu, voli Srbiju, ali nikada nije zaboravio svoje u Japanu. – Zajednička crta Japna i Srbije – duh samuraja
Dragana i Hirojasu Honda u porodičnoj kući u Beogradu (Foto: Dragan Jevremović) Posle 46 godina životne i poslovne avanture u Srbiji, posle 38 godina braka sa suprugom Draganom, Hirojasu Honda (66) iz Tokija, zadnja pošta Žarkovo, s diskretnim osmehom istočnjaka, koji je davnih godina počeo da pušta korenje u novobeogradskom Studenjaku, sada kaže:
– Kada imaš 19 godina, nemaš mnogo mozga!
Kako je Hondi palo na pamet da dođe u ove krajeve sveta, kako je postao srpski zet i kako je uspeo da ostane upisan kao poslovni incident u svetskoj automobilskoj industriji: da kao jedan Honda postane dugogodišnji zastupnik „Micubišija”? I, da ne govorimo o tome da se Hondin sin zvao – Jugo, sve dok nije postao „žešći pravoslavac”, pa postao Jovan!
– Došao sam u Beograd preko sindikalne razmene Jugoslavije i Japana. Završio sam jugoslovensku i srpskohrvatsku književnost. Vidite, sve to miriše na Jugoslaviju. Nisam osećao da sam u tuđini. Verovatno zbog toga što su građani Srbije otvoreni prema strancima. Sedeo bih u kafani, a konobari su mi donosili pića od ostalih gostiju. Drugari sa studija su me pozivali u svoje kuće. Nije bilo bogatstva, ali jeste srdačnosti. Patio sam za Japanom, ali se nisam razboleo od nostalgije. Posle tri godine, prvi put sam „skoknuo” do Tokija. Sada shvatam: da je ta nostalgija bila toliko snažna, ostao bih u Japanu – priča Hirojasu Honda u svojoj porodičnoj kući u kojoj dominiraju porodične fotografije njegovih japanskih predaka i srpskih potomaka: sina Jovana, ćerke Maje i dvoje unučića. U dvorištu su parkirani „micubiši” i „jugo florida”.
Može, naravno, da Honda ističe čvrstinu svog karaktera koji je pobedio nostalgiju, ali peške bi se on vratio u Tokio da ga na jednoj žurci u Studenjaku nije opazila jedna Dragana.
– Snimila sam ga i odmah zgrabila. Bio je potpuno nemoćan – kaže Dragana Honda. Hirojasu se, doduše, nije mnogo opirao, pa je Japanac „ljubavnu kapitulaciju” pred Srpkinjom sa osmehom, muzikom i svatovima, overio bračnim ugovorom. Na svadbu su došli i njegovi i njeni.
Japanac u Beogradu se nije posvetio pisanju ili prevodilaštvu. Priznaje, uvek je imao talenta za biznis, pa je postao predstavnik „Micubiši” korporacije. Honda je, zapravo, uveo „Micubiši” na nekadašnje moćno jugoslovensko tržište, sedamdesetih godina prošlog veka. Vremenom je, očigledno, počeo da poprima osobine Srbina, pa je, po uvođenju sankcija, umesto da se vrati kući, ili se baci na prevođenje Andrića ili Crnjanskog na japanski jezik, otvorio ofšor kompaniju.
Nikada nije zaboravio svoje u Japanu. Dragana, deca i on su odlazili u Tokio, njegova dva brata sa porodicama putovala su za Beograd.
– Sada se druže naša deca. A mi stariji se viđamo na svadbama ili sahranama. Pre pet godina, kada su umrli Hondini roditelji, njegova braća su odlučila da prodaju očevu kuću i veliku baštu. Prisustvovali smo tradicionalnom šinto obredu izvinjenja. Kada su njegovi dolazili na naše svadbe, govorili su kasnije da ih je neko ubacio u film. Njihove svadbe su svečane i ozbiljne, pa možete zamisliti kako su se osećali kada su videli našu živu muziku, igranje na stolovima i trubače koji su im grmeli na uvce – smeje se Dragana, tako da nije nikakvo čudo zašto je jedan od Hondinih bratanaca, posle svog venčanja u Tokiju, poleteo hitno za Beograd, kako bi sa mladom proveo medeni mesec kod strica. Tek posle su otišli u Rim.
Hirojasu se nije penzionisao. Honda i dalje vuče konce u „Micubišiju” i održava prelepu staklenu baštu u dvorištu, u kojoj pažljivo gaji kaktuse. To je njegova pasija iz doba dečaštva, koju je presadio u Beogradu, postavši jedan od osnivača Društva kaktusara Srbije.
Tih, nenametljiv i gotovo neprimetan, Japanac ugljenocrne kose jedan je od koordinatora brojnih donacija koje njegova zemlja šalje – njegovoj. Jer, dok Japanci za njega tvrde da je Srbin, Srbi mu kažu, ma jok bre, ti si – Japanac.
Ni Hirojasu danas nije načisto, ko je i čiji je. Njegov sin je imao japansko ime Jugo, ali je želeo silno da postane Jovan, a još više muzičar koji je sarađivao sa Rambom Amadeusom, Vasilom Hadžimanovim i Jovanom Maljokovićem. Ćerka Maja je diplomirala španski, a kada su je tokom bombardovanja otac i majka poslali u Madrid, posle nekoliko dana je pobegla nazad, kući.
– Japanci nikada ne zaboravljaju da su građani Srbije, kao pojedinci, najveći donatori Japana. Zato zvanični Tokijo s ljubavlju uzvraća, bez ucena, uslovljavanja i bez ikakve rezerve – priča čovek koji usmerava deo velikih japanskih donacija Beogradskoj filharmoniji, Fakultetu dramskih umetnosti, pozorištima u Novom Sadu i Beogradu...
Skroman je čovek Hirojasu Honda. Nije želeo da razgovara sa nama, objašnjavao je da nije naročito zanimljiv čovek, sve dok Dragana nije preuzela stvari u svoje ruke. Slično kao kada ga je zgrabila na žurci. Zato ona možda najbolje zna odgovor na sledeće pitanje – otkud takva bliskost između bogatog Japana i siromašne Srbije?
– Razumemo jedni druge, jer smo se mnogo mučili i mnogo trpeli. Imamo još jednu zajedničku crtu – imamo duh samuraja – reče Dragana, ali ne izvadi mač već kolač sa jabukama.
Aleksandar Apostolovski objavljeno: 09/12/2012 Politika
_________________
Ničega se ljudi toliko ne plaše kao nečije hrabrosti da bude onakav kakav je.
Pridružio se: 25 Dec 2010, 15:00 Postovi: 39460 Lokacija: Beograd
Francuskinja u Beogradu: Došla, videla i - ostala!
Novogodišnji praznici su vreme kada stranci “okupiraju“ Beograd. Tih nekoliko dana koje ovde provedu dovoljni su da sa sobom ponesu uspomene za čitav život. Međutim, među njima ima i onih koje Beograd toliko očara da nikada više ne odu iz njega. Jedna od njih je i Karina Hejden (27), francuska blogerka koja već dve godine živi u srpskoj prestonici.
Svoje impresije o Srbiji ona je podelila sa čitaocima na svom blogu u tekstu “Četiri razloga da posetite Srbiju”. Rođena je u jednom gradu nedaleko od Pariza, a u Beograd je došla 2010. godine u posetu tadašnjem dečku, a sadašnjem mužu.
- Ono što me je impresioniralo u Beogradu je to što vrlo lako možete da zaboravite da ste u gradu i pobegnete od buke. Na primer na Adu Ciganliju, gde možete uživati na plaži, a odmah pored vam je i šuma i sve to u srcu grada - kaže Karin za “24 sata“.
Ada Ciganlija i Kalemegdan su joj ujedno omiljena mesta u gradu, a kako kaže, kad dođe jesen voli da prošeta Savskim kejom i uživa u bojama.
- Ovde možete uživati u prirodi na mnogo mesta i to je tako relaksirajuće. To nikada nećete naći u Parizu, jeste da on ima nekoliko parkova, ali tamo ste okruženi gradskom bukom - priča Karin.
Omiljeni Ada i Kališ: Karina Hejden
Kao nekome ko ne govori srpski jezik bilo joj je teško da pronađe posao, zbog toga je odlučila da sreću okuša na internetu. Osim bloga, ona piše tekstove za strane klijente na engleskom i francuskom jeziku.
- Odlučila sam da pišem o Srbiji zato što je ovo divna zemlja o kojoj mnogi imaju predrasude zbog ratova. Kada sam porodici rekla da ću doseliti ovde mislili su da sam luda. Reakcije ljudi na blog su uglavnom pozitivne. Mnogi od njih su mi zahvalni i veoma srećni što neko pozitivno govori o Srbiji. To mi puno znači i zahvalna sam im na tome - kaže ova blogerka koja ujedno na svom blogu deli savete o tome kako započeti karijeru na internetu.
Zbog bebe nije uspela puno da putuje Srbijom, ali se nada da će naredne godine posetiti Zlatibor i Mokru goru.
Četiri razloga da posetite Beograd: 1. Jeftino je - Ako nemate dovoljno novca, a želeli biste da vidite nešto drugačije od zapadnih zemalja, POSETITE Srbiju, ovo je definitivno mesto koje će vam se dopasti. 2. Hrana je ukusna - U Srbiji hrana je jednostavno odlična. Za šta god da se odlučite nećete se razočarati. Nije za vegeterijance, jer ima puno mesa. 3. Beograd je predivno mesto - Nalazi se na ušću dveju reka, tako da kada je zaista toplo možete otići na splav i da uživate u pivu koje košta manje od dva i po dolara. 4. Ljudi su fini - U ovoj zemlji ljudi imaju onu “slovensku dušu“. Gde god da odete dobićete toplu dobrodošlicu. Upravo zbog toga, ovde možete u pola noći šetati bez straha.
24 sata
_________________
Ničega se ljudi toliko ne plaše kao nečije hrabrosti da bude onakav kakav je.
Poznata brazilska manekenka Adriana Lima ne krije da voli našu zemlju, iz koje dolazi njen suprug i sportista Marko Jarić.
Tokom ovogodišnjeg "Viktorija sikret šou-a" u bekstejdžu izjavila da obožava Srbiju. "Volim, volim, volim Srbiju. Tamo je zaista predivno i fenomenalno. Jednostavno je obožavam. Uvek se osećam prijatno i prihvaćeno. Podseća me mnogo na Brazil, ljudi su slični, imaju isti mentalitet, energiju, dopada mi se što su društveni i emotivni", rekla je Lima i dodala da obožava i srpsku domaću kuhinju. Kako prenosi Story, Lima je prošle godine na svom Tviter nalogu čestitala Božić svim pravoslavnim vernicima rečima " Hristos se rodi".
Pridružio se: 25 Dec 2010, 15:00 Postovi: 39460 Lokacija: Beograd
LJUBAVNO-UMETNIČKA PRIČA SRPSKO-AMERIČKOG PARA
Uz ljubav i hitovi u najavi!
Ovo nije klasična ljubavna priča tipa „on je došao iz Amerike, upoznao devojku iz Srbije, sreli su im se pogledi i živeli su srećno“. Ne, priča o Toriju Endrusu (34) iz Nju Orleansa i Jeleni Šešliji (36) iz Beograda je mnogo dublja. Njih je, osim ljubavi, vezala i umetnost.
Sve je počelo s one strane velike bare, u Njujorku... Tori je u Velikoj jabuci upoznao Predraga Milovanovića, dugogodišnjeg Jeleninog prijatelja. Peđa mu je stalno govorio da mora da upozna Srbiju, ali i da ovde snimi dokumentarac. S obzirom na to da je Tori glumac, izazov je odmah prihvatio. Došao je u srpsku prestonicu, upoznao Jelenu, koja odlično svira gitaru, i stvari su krenule kao na filmu!
- Došao sam u Beograd u avgustu prošle godine. Prvog dana sam se upoznao s Jelenom, a već narednog me je pozvala da pevam u njenom bendu, koji je nastupao u Skadarliji. Posle smo svirali po brojnim klubovima, na splavovima ... U osnovi, došao sam da snimim dokumentarac i trebalo je već u oktobru da se vratim u Njujork, ali sam ostao. Naravno, i zbog Jelene - priča Tori, koji je rođen u Nju Orleansu, i dodaje da ovo nije bila ljubav na prvi pogled.
Tori je došao u Srbiju iz Nju Orleansa da snimi dokumentarac. Onda je upoznao Jelenu, koja odlično svira gitaru, i stvari su krenule kao na filmu
Navikao sam na izi lajf u Nju Orleansu, a takav je i u Srbiji: Tori Endrus| Foto: Dimitrije Goll - Ne, nisam takav tip... Prvog dana smo se videli, a poljubili tek drugog - kaže uz osmeh.
Odavno vezan za Srbiju! Tori je dosad snimio pet filmova i glumio u više od 60 pozorišnih predstava, među kojima je i hit mjuzikl „Rent“. Jake veze sa Srbijom Tori je ostvario još u Njujorku. Tamo je, naime, snimio film „Sudden shivers“ sa Zoranom Amarom, režiserom kultnog domaćeg filma „Šmeker“ sa Žarkom Lauševićem u glavnoj ulozi.
Dokumentarac koji je u Srbiji snimio za temu je imao razgovor sa deset žena, s kojima je pričao o deset božjih zapovesti. Priča s Jelenom bila je o prvoj zapovesti.
Za nepunih godinu dana stekao je gomilu predivnih uspomena. Uspeo je čak i da glumi, ali i da snimi tri pesme! Ubrzo su, zahvaljujući nastupima s Jelenom i njenim bendom, došli i drugi muzički angažmani. Objavio je pesmu koju je radio sa D Monkom, snimio je i spot sa Slađom Delibašić „On the river“, u kojoj ona peva na srpskom, a on repuje na engleskom, a uradio je i pesmu sa Kavalerom, Manjom, Džekom Noušnom i „Bejbistersima“, za koju kaže da je klasični „Ibica hit u najavi“. Na našu konstataciju da je, barem u njegovom slučaju, izgleda lakše ostvariti srpski nego američki san, Tori sa širokim osmehom odgovara:
- Lakše je! Pa i globalni! Ha-ha-ha...
Spojila ih muzika: Jelena i Tori | Foto: Dimitrije Goll Na pitanje šta misli o tome kako se Tori uklopio u društvo, Jelena je oduševljeno konstatovala: „Sjajno!“.
Jelenin nameštaj u „Velikom bratu“
Jelena je završila arhitekturu, a pre nekoliko godina je sa ekipom radila nameštaj za „Emoušn“ za seriju „Žene s Dedinja“. - Deo tog sjajnog nameštaja posle je krasio rijaliti „Veliki brat“ - pohvalila nam se Jelena.
To što je crnac nema baš nikave veze, pošto Srbi nisu rasisti. Svi su ga veoma lepo prihvatili istog trenutka kada su ga sreli, a i on je takva osoba... Otvoren je i iskren, neposredan, normalan čovek, svugde bi se uklopio - kaže Jelena, a Tori sa osmehom dodaje:
- Lako je prihvatiti osobu poput mene! Otvoren sam i volim muziku! Navikao sam na izi lajf u Nju Orleansu, a takav je i u Srbiji - kaže Tori, a na pitanje šta mu se posebno sviđa, kao iz topa odgovara: „Sarma!“.
Poljubio je tek drugog dana, pošto ne veruje u ljubav na prvi pogleda | Foto: Dimitrije Goll Jelena kaže da je njihova veza kombinacija ljubavne i umetničke priče, a Tori potvrdno klima glavom.
- Spojila nas je muzika. Oboje obožavamo džez, nastupamo zajedno, ja sviram gitaru, a on peva. Pre njegovog dolaska u Srbiju, dopisivali smo se, pa je prijateljstvo na prvi pogled brzo preraslo u ljubav - konstatovala je za kraj Jelena.
alo
_________________
Ničega se ljudi toliko ne plaše kao nečije hrabrosti da bude onakav kakav je.
Pridružio se: 25 Dec 2010, 15:00 Postovi: 39460 Lokacija: Beograd
Kako su se zavoleli Ruskinja Ana i Srbin Miloš
Svemu je kriva Prolom banja, kažu Ana Vasiljevna Malaševskaja iz Belgoroda i Miloš Zarković sa Kosmeta
Venčanje u crkvi Svetog Prokopija u Prokuplju Foto D. Borisavljević Prokuplje – Slučajan susret spojio je dvoje mladih: Anu Vasiljevnu Malaševskaju iz dalekog ruskog grada Belgoroda i Miloša Zarkovića, sa Kosmeta, čija je porodica pribežište našla u Prokuplju. Slučaj je nju, magistra ekonomskih nauka i njega inženjera informatike, doveo i pred oltar. Venčali su se u crkvi Svetog Prokopija, a onda je priređena prava srpska svadba.
Ruska svadba održana je u Aninom rodnom gradu 19. februara ove godine. Bio je veliki mraz, kažu minus 35 Celzijusa, ali je bilo toplo oko srca i njoj i Milošu. Anini majka Antonina i otac Vasilij gostili su Miloševu majku Sunčicu, sestru Tamaru i brata Jovana dve nedelje. Oni su im gostoprimstvo uzvratili sada u Prokuplju.
A sve je počelo Aninim dolaskom u Niš gde je na ekonomskom fakultetu odslušala kurs iz međunarodne ekonomije. Na praktičnom delu u Niškoj Banji upoznala je Draga Vuksanovića iz Plemetine na Kosmetu. On je sa svojim društvom doveo Anu u Prokuplje, gde su, posetili i porodicu Zarković, Dragove bliske rođake. Tu se Ana prvi put srela i sa Milošem. A na drugi deo prakse došla je u Prolom banju.
– Sedela sam u sobi i čitala udžbenik engleskog jezika, za koji mi je predstojao ispit. Kad eto Draga, zove me da izađem. Ja sam prvo odbila, ali kad mi je rekao da je tu i Miloš, nešto me je štrecnulo. Pristala sam. Posle smo šetali po banji i duž one lepe rečice. Ništa se nismo razumeli: ni reči ja nisam znala srpski, a ni on ruski. On nešto priča, a samo odgovaram „nje ponjimaju” ( ne razumem) – priča nam Ana na dosta tečnom srpskom jeziku (engleski još nije položila, kaže kroz smeh).
– Kažem ja njoj „ja sam se zaljubio u tebe”. Ona ništa. Onda ja pošaljem SMS poruku Dragu, kao on zna nešto ruski, da mi napiše kako se kaže „ja te volim”. Kad mi dođe poruka, ja je pročitam Ani. Ona poče da se smeje i kaže da sam neozbiljan. Tako smo se i rastali – kazuje Miloš.
Pošto je Ana otišla u Rusiju, nastavili su da se druže preko interneta. Jednoga dana Miloš je pitao Anu da li bi pristala de je on poseti. – Pitala sam prvo mamu, a onda tatu. Tata je pitao ko mi je taj i šta je on. Ja sam rekla da nemam pojma šta je, ali da znam da je Srbin i da mi se čini da sam se zaljubila u njega. ’E, ako jesi, onda neka dođe’, kazao je tata. Tako se sve srećno završilo – veli Ana.
– Zove mene Miloš iz Rusije telefonom i kaže da je rešio da se ženi. Ja mislim da se šali i kažem da me ne zamajava jer spremam slavu. Na dan slave Svete Petke opet je pozvao i samo čestitao slavu. Nisam ni znala da je tog dana on i verio Anu – priča majka Sunčica.
Miloš je u Rusiji završio kurs ruskog jezika i nada se da će naći neki posao. Ana priprema doktorat iz međunarodne ekonomije.
– A najlepše je što će se naš slučajni susret krunisati uskoro bebom – kaže Ana Malaševskaja, od sada Zarković, dok se sprema sa Milošem i roditeljima za povratak u Rusiju.
– Nadam se da ću ja biti prvi Srbin sa Kosova i Metohije koji će dobiti rusko državljanstvo. Ne po političkoj liniji, kako neki sada traže, nego po lepšoj, ljubavnoj – kroz smeh na rastanku reče Miloš.
Dragan Borisavljević
pOLITIKA
_________________
Ničega se ljudi toliko ne plaše kao nečije hrabrosti da bude onakav kakav je.
Pridružio se: 25 Dec 2010, 15:00 Postovi: 39460 Lokacija: Beograd
Tera Ervin i „fiću“ i čeze
Vera bek sa suprugom se preselila iz kneževine Lihtenštajn u Srbiju. Hvale gostoprimstvo naroda i specijalitete. Na svadbi u srpskoj nošnji
IZ rodnog Lihtenštajna, bogate kneževine u srcu Alpa, Ervin Bek (57) preselio se u - Srbiju! Sa suprugom Verom (57), u njenom rodnom selu, Bogovađi kod Lajkovca, stvorio je pravi mali raj - u perfektno uređenom dvorištu, uz modernu kuću su magaza, vajat, čak i minijaturni vodopad.
Sve više vremena provode u Bogovađi, jer je Ervin, veli, oduševljen Srbijom, gostoprimstvom, prirodom, ali i specijalitetima. Imaju i tri "fiće", koje obožava njihova ćerka Natali (32), koja radi kao menadžer u Lihtenštajnu.
- Ćerka, kad dođe, prvo ide u garažu, da vidi "fiće", pa se tek onda pozdravi sa nama - kaže kroz smeh Vera. - Automobile smo potpuno renovirali, kao da su upravo izašli iz fabrike. Registrovani su i u voznom stanju, a "fiće" su naš ponos, na putu privlače veliku pažnju i oduševljenje vozača. Na izložbi u Beogradu, osvojili smo drugu nagradu za najlepšeg "fiću".
Dvorište se prostire na oko 50 ari, do kuće vodi betonska staza kroz špalir nebrojeno mnogo kalemljenih ruža u punom cvatu. Dvorište održavaju samo Vera, koja je u Lihtenštajnu penziju zaradila kao poštanski službenik i prevodilac sa srpskog na nemački, i Ervin, nekadašnji poslovođa u kompaniji auto-delova.
- Obožavam Srbiju, ljude, prirodu, sviđa mi se mentalitet - kaže Ervin. - Kad sam prvi put došao u Bogovađu, doživeo sam je kao svoje rodno mesto, odmah sam se saživeo sa žiteljima ovog sela. Možda zato što su moji davni preci, po nekom predanju, u Lihtenštajn došli sa Balkana, možda upravo iz Srbije...
Ervin, dok suče dugačke sede brkove, ponosno ističe da poznaje bezmalo sve srpske narodne običaje. Nedavno, na jednoj svadbi u okolini Bogovađe, u mnoštvu zvanica, uz pet fijakera i dvoje čeze, jedini svat u srpskoj narodnoj nošnji bio je - upravo on. - Mladenci, ali i svatovi, bili su prijatno iznenađeni što je na svadbi jedini u srpskoj nošnji bio stranac - kaže Ervin.
U magazi koja je na vrhu dvorišta supružnici su odlučili da naprave svojevrsni muzej starih stvari, koje su nekada upotrebljavane u srpskim domaćinstvima, a danas su gotovo zaboravljene. Predano su, kažu, u okolini sakupljali i kupovali razne kućevne predmete koje danas niko ne koristi.
- Dolazili su naši brojni prijatelji iz Lihtenštajna i Nemačke, a neki su toliko oduševljeni Srbijom, naravno i našim dvorištem, da su nas kasnije posećivali mnogo puta i bez najave, jedva smo uspevali da ih oteramo, po onoj narodnoj da je svakog gosta tri dana dosta - kaže kroz smeh Vera. - Naša želja je bila da stvorimo kutak u kome ćemo uživati kad dođe vreme da se u penziji odmaramo. To smo uspeli u Bogovađi, a dvorište i kuću arhitekta je projektovao po našoj zamisli. Ovo je naš mali raj u Srbiji, koja, ako se svako samo malo potrudi, može da bude veliki raj na Balkanu i Evropi...
"MERCEDES" ZA "FIĆU"
- Kad smo jedne godine bili na godišnjem odmoru u Srbiji, hteli smo da kupimo "fiću", ali, za inat, nismo mogli nigde da ga nađemo - kaže Vera. - Jednom prilikom vraćali smo se "mercedesom" iz Valjeva, kad se ispred nas stvorio polovni "fića". Ćerka je odmah tražila da zaustavimo vlasnika i da "fiću" kupimo. Kad je čuo da hoćemo da kupimo njegov auto u raspadanju, vlasnik je, ne krijući čuđenje, pogledao u naš novi "mercedes", mislio je da je u pitanju skrivena kamera. Videvši koliko Natali želi "fiću", tražio je da mu u zamenu damo "mercedes", ali smo se posle, naravno, ipak nagodili.
NOVOSTI
_________________
Ničega se ljudi toliko ne plaše kao nečije hrabrosti da bude onakav kakav je.
Pridružio se: 25 Dec 2010, 15:00 Postovi: 39460 Lokacija: Beograd
Neobična ljubavna priča Kanađanina i Čačanke
Da ljubav piše romane dokazao slučaj kanadaskog državljanina Ilije Kangrge i Čačanke Ane Rafailović. Poynanstvo preko agencije za bračno posredovanje
DA ljubav piše romane još jednom je dokazao slučaj kanadaskog državljanina Ilije Kangrge (31) i Čačanke Ane Rafailović (25). Pre godinu dana ovaj Kanađanin, koji potiče iz Otočca u Hrvatskoj obratio se čačanskoj agenciji za bračno posredovanje „Brak ja iti“, gde je radila Ana kao službenica, odnosno provodadžijka, kako bi mu pomogli da nađe ženu u Srbiji.
Ona ga je putem Internet mreža upoznavala sa nekoliko devojaka, ali njemu se nije svidela nijedna - osim nje. Kada je nedavno došao u Srbiju, ubrzo ju je zaprosio i njih dvoje su svoju ljubav, samo posle 15 dana poznanstva, krunisali – brakom.
Pre godinu dana učlanio sam se u čačansku agenciju, jer sam oduvek želeo da oženim devojku iz Srbije – ispričao nam je Ilija. – Sa Anom sam povremeno komunicirao posredstvoj fejsbuka ili skajpa. Ove godine sam planirao da odem na more, ali da pre tog putovanja svratim u Čačak kako bi mi Ana pokazala još neke kandidatkinje. Međutim, kada sa m je prvi put video uživo ja sam se zaljubio i odjednom sam osetio da je ona žena mog života. Video sam i da ona nije ravnodušna, pa sam odmah prešao na stvar i zaprosio je.
SVADBA
I Ilijini roditelji bili su presrećni kada su čuli da se njihov sin oženio. Ta vest sačekala ih je dok su bili na odmoru na Kubi. Ovde ćemo završiti svu proceduru oko papira koji su potrebni da Ana dođe u Kanadu. Očekujemo da će to brzo proći i nadam se da ćemo uskoro napraviti veliku svadbu u Hamiltonu – ispričao nam je mladoženja.
Sa osmehom na licu Ana priča da je Iliju trebalo da upozna sa devojkom iz Makedonije, koja je pokazala interesovanje za ovog mladića.
- On je stigao kod nas u agenciju i ja sam mu pokazala devojku. On je samo gledao u mene i tada mi je rekao da više ne želi nijednu da gleda i da je pronašao ženu svog života – mene. Bila sam zbunjena, u čudu. Ali, i meni se Ilija svideo i bilo mi je nekako drago. Odmah se između nas osetila nekakva energija, hemija.., i ja sam predosetila da je to to – kazala nam je Ana.
Odmah posle susreta u kancelariji, nakon nekoliko sati, Ilija je pozvao Anu i vlasnika agencije Slobodana Jakšića na ručak. Tada ju je, na oduševljenje svih, i zaprosio. Predložio je Ani da odu zajedno na more, da se tamo bolje upoznaju i da se nakon povratka, ako se odluče za brak, i venčaju.
Ovo je sudbina, ništa drugo. Ja sam njemu tražila odgovarajuću ženu za brak, a ni slutila nisam da ću to biti ja – kazala nam je Ana.
novosti
_________________
Ničega se ljudi toliko ne plaše kao nečije hrabrosti da bude onakav kakav je.
Pridružio se: 25 Dec 2010, 15:00 Postovi: 39460 Lokacija: Beograd
RUSKI MILIJARDER DRUGI PUT U PRESTONICI
Meljničenkovi u Beogradu na babinama!
Andrej i Sandra došli da vide Alekseja, sina njenog brata, koji se rodio pre mesec dana. Stigli su u četvrtak pre podne, a već u petak predveče su odleteli
Kao sav normalan svet... Sandra i Andrej Meljničenko Došli s darovima. Sandra i Andrej Meljničenko posetili su srpsku prestonicu. Milijarder, kome je ovo drugi dolazak u Beograd, došao je sa suprugom Sandrom kako bi videli bebu njenog rođenog brata Milana Nikolića, čija se žena Ana porodila pre mesec dana.
Večera za prijatelje
Iako su ruski biznismen i srpska lepotica bili prisutni u Nici kad je Ana u porodilištu Lenvil na svet donela dečaka Alekseja, želeli su da im dođu u kuću na babine. - Stigli su svojim privatnim avionom u četvrtak pre podne, a vratili su se u petak predveče - kaže naš odlično obavešten izvor i dodaje: - Naravno, celoj Sandrinoj rodbini doneli su poklone, a najviše malom Alekseju, zbog koga su i došli.
U četvrtak uveče Meljničenkovi su organizovali i večeru za najuži krug prijatelja i rodbinu u poznatom prestoničkom restoranu „Dijagonala“ na Vračaru. Među poznatim ličnostima bili su istoričar umetnosti Vidoje Ristović, koji se nedavno u Monte Karlu oženio Nikolinom Pišek, kao i frizer Mister Iks. Pored njih, u najskupljim vinima, sirevima, ribljim specijalitetima i jelima od mesa uživali su i Sandrin brat Milan sa suprugom, zatim Sandrina mama Vanja i još nekoliko rođaka. Društvo je nekoliko sati provelo u opuštenom ćaskanju i hrani.
Maksimalno opušteni
Jedan od najbogatijih parova na planeti morao je u petak da napusti Srbiju zbog Andrejevog posla, a najviše zbog njihove jednoipogodišnje ćerke Tare Andrejevne Meljničenko. Takođe je zanimljivo da, osim vozača, Andrej i Sandra u Beograd nisu poveli obezbeđenje, a milijarder je sve zadivio svojom opuštenošću. To je pravi džet-set!
kurir
_________________
Ničega se ljudi toliko ne plaše kao nečije hrabrosti da bude onakav kakav je.
Pridružio se: 25 Dec 2010, 15:00 Postovi: 39460 Lokacija: Beograd
ADRIJANA LIMA: Volim Srbiju i mnogo mi nedostaje! (FOTO)
Srpska snajka priznaje da jedva čeka ponovo da dođe u našu zemlju, u kojoj obožava ljude, hranu i sve što je okružuje
Prelepa manekenka i “anđeo” američkog brenda donjeg rublja “Viktorija sikret“ Adrijana Lima kaže da jedva čeka ponovo da poseti Srbiju, u kojoj voli sve, od divnih ljudi, do prelepih pejzaža. Supruga Marka Jarića ističe da voli da bude i anđeo, ali i seksi đavolica, a to sve zavisi od doba dana i prilike. Priznaje da naporno vežba i jede zdravu hranu mesecima pre revije.
Trebalo je da i ja sa suprugom i ćerkama dođem u Beograd. Nažalost, nikako nisam mogla da odložim poslovne obaveze. Imala sam nove angažmane koje nisam smela da propustim i zbog kojih sam morala da budem u Los Anđelesu. Veoma mi je žao što nisam sa njima došla. Srbija je prelepa zemlja sa divnim mestima, ali još divnijim ljudima, gde mojoj porodici i meni uvek pružaju veoma mnogo ljubavi i topline. Nadam se da ću uskoro moći da dođem – kaže lepa Adrijana.
Seksi lepotica otkrila je i svoj recept za savršen izgled.
- Veoma je važno da pazite šta jedete kada ste u ovom poslu, posebno pre revije, i to nekoliko meseci. Ali prvenstveno zbog zdravlja, ljudi moraju da vode računa šta jedu i kolike su im porcije. Bitno je konzumiranje dosta vode, kao i redovna fizička aktivnost. Pored toga, važno je unositi malo ugljenih hidrata, jednostavno uspostaviti balans u ishrani – kaže srpska snajka.
Lima dodaje da voli da bude i anđeo, ali i seksi đavolica, što zavisi od situacije i Srbima poručuje da joj nedostaju.
- Nedostaje mi vaša zemlja i volim sve u Srbiji - dodaje manekenka.
Telegraf
_________________
Ničega se ljudi toliko ne plaše kao nečije hrabrosti da bude onakav kakav je.
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 5 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu