Forum Srbija

_________________

_________________

_________________

_________________

_________________

ZA NEVERICU:

Kupač spasao tri male ajkule koje je rukama izvadio iz njihove mrtve majke! (VIDEO)



Pogledajte neverovatan snimak koji je zabeležen u Kejptaunu. Kada je mrtva ajkula završila na plaži, jedna žena je primetila da je trudna pa je zatražila pomoć prolaznika koji je otvorio stomak ajkuli i tako pomogao njenim bebama da izađu. S obzirom da su bile žive, muškarac ih je vratio u vodu i tako im spasao živote.

_________________

Ajnštajnova pisma Milevi i druge tajne velikog uma


| Daily Mail

Javnost sada ima priliku da zaviri u pravo blago sačinjeno od oko 5.000 pisama, beležaka, razglednica i dokumenata Alberta Ajnštajna.



U arhivi se nalaze i pisma koja je pisao Milevi Marić, nakon rođenja njihovog prvog deteta o njegovoj borbi sa slavom, ali i njegovom pacifizmu.

Digital Einstein Papers sajt vodi čitaoce na putovanje kroz život ovog genija u periodu između 1979. i 1923. kada je napunio 44. godine.

Pišući “voljenoj dušici” Milevi, pita je za njihovu bebu Lizerl: “Da li je zdrava i da li je već počela da plače? Kakve očice ima? Na koga od nas više liči? Ko joj daje mleko? Da li je gladna? Dakle, potpuno je bez kose. Volim je mnogo, a još je nisam ni upoznao!

Može li da se napravi njena fotografija, kad se potpuno oporaviš? Da li će uskoro moći da posmatra stvari oko sebe?”

Među pismima je i ono koje je uputio prijatelju Mišelu Besou 1903. o tome da “živi vrlo prijatan, ugodan život sa suprugom”.

“Ona se odlično brine o svemu, dobro kuva i uvek je vesela”, napisao je on.

Par je kasnije dobio i dva sina, ali je Ajnštajn u međuvremenu našao ljubavnicu, svoju rođaku, Elzu Lovental.

U jednom pismu koje je njoj uputio 7. maja 1912. piše: “Oboje smo nevoljnici, svako okovan svojim neprekidnim dužnostima. Ne mogu da ti opišem koliko mi je žao tebe i koliko bih želeo da ti nešto značim. Ali ako se prepustimo ovoj privlačnosti među nama, rodiće se samo konfuzija i nesreća. Znaš to i sama suviše dobro.

Volim te. Bio bih srećan da hodam pored tebe samo nekoliko koraka, s vremena na vreme ili da na drugi način budem blizu”.

On se kasnije i oženio Elzom, koja je već imala decu, nakon što je zatražio razvod od Mileve.

U arhivi se mogu videti i njegove beleške napravljene za predavanja, pa čak i telegram kojim je obavešten da je dobio Nobelovu nagradu iz fizike 1921. Za njegovo objašnjenje fotoelektričnog efekta.

U drugim pismima opisuje koliko je slava uticala na njegov lični život i da je poštar njegov “glavni neprijatelj; ne mogu da se otresem osećaja ropstva”.

Naučnik koji je umro u 76. godini, izražava i svoj pacifizam pišući prijatelju Karlu Hermanu tokom Prvog svetskog rata.

“Moram priznati da me uvek boli kada nekoliko cvetaka koji rastu u mom vrtu moraju da pate kada se koriste za ukras barjacima nacionalizma. Ja sam pacifista i u ovo vreme mržnje čvrsto se zalažem za mir”.

Tim koji stoji iza ovog projekta planira da doda još dokumenata arhivi, čim se pripreme i odštampaju. Četrnaesti tom sa više od 1.000 dokumenata trebalo bi da bude objavljen u januaru, a kasnije će biti i digitalizovan.

Na sajtu su radili stručnjaci Tehnološkog instituta u Kaliforniji, Prinston univeziteta i Jevrejskog univerziteta u Jerusalimu. Mogu se pogledati i originali na nemačkom i prevodi na engleskom jeziku

SEUL NA DLANU








Nedavno je u Seulu otvoren panoramski teatar koji je ubrzo postao HIT među turistima, ali i među turističkim poslenicima širom sveta koji u njemu pronalaze uzor za podizanje sličnih atrakcija u Njujorku, Tokiju, Šangaju, pa čak i Kijevu. Mališani obožavaju da kroz stakleni pod terase posmatraju kolosalnu maketu Seula (površine preko 300 m²), koja je ujedno i najmodernija na svetu. Naći se iznad nje liči na san u kome ste zaista Guliver iznad minijaturnog Seula.

Yanar Dag: Planina koja ‘večno’ gori, Azerbejdžan












Smješten na poluotoku Absheron, 25 kilometara sjeveroistočno od glavnog grada Azerbejdžana (Baku), Yanar Dag, također poznat kao “Planina koja gori”, je brdo na čijem se vrhu nalazi džep prirodnog plina koji već godinama konstantno gori – tačnije, niko se i ne sjeća kada planina nije gorila.

Plamen koji izlazi kroz otvore pješčenjaka je visok i do tri metra, a za razliku od drugih sličnih lokacija u Azerbajdžanu, Yanar Dag nema prodiranje blata ili tekućine, tako da se vatra nikada ne gasi. 10 metara dugačak zid vatre se također povremeno proširi i na obližnje izvore poznate kao “Gorući Izvori”, u kojima je voda zasićena sumporom, a koja se može zapaliti čak i šibicom, iako se na prvi pogled može učiniti potpuno bezopasnom.

Mještani vjeruju da zapaljiva voda Yanar Dag-a ima ljekovita svojstva, zbog čega u njoj satima drže noge, a oko 200 metara od planine nalazi se i aktivni vulkan koji izbacuje mješavinu blata i sumporom zasićene vode, za koji se također vjeruje da ima ljekovita svojstva.

Postoji mnoštvo lokalnih legendi o nastanku vatrenog zida na Yanar Dagu. Jedna priča kaže da je pastir slučajno zapalio vatru bacanjem opuška od cigarete, dok druga legenda kaže da su vatru zapalili ‘intelignetni’ vukovi koji su također iza sebe ostavili i natpise uklesane u brdo. Naučnici vjeruju da su vukovi u tim pričama mogli biti primitivni ljudi koji su slučajno zapalili ovu planinu punu plina.

S obzirom da Yanar Dag gori bez obzira na vremenske uslove, mještani planinu smatraju svetom. Ona je mjesto hodočašća za Azerbejdžance, ali također i za posjetitelje iz Indije i Irana. Prema jednoj lokalnoj legendi, “mnogi su bolesni ljudi vidjeli planinu u svojim snovima. A kada su došli ovdje, oni su ozdravili. S druge strane, zdravstveno stanje onih koji su posjetili planinu u pijanom stanju se pogoršalo.”

No, nauka kaže da nema ništa mistično i magično na ovoj planini. Azerbajdžan je zemlja s ogromnim rezervama nafte i plina i Yanar Dag nije jedina planina koja gori u ovoj državi – iako je najpoznatija jer najduže i najintenzivnije gori. Dokaz za ovo su i istorijski zapisi – Marco Polo je zabilježio brojne plamenove diljem Absheron poluotoka tokom posjete gradu Baku u 13. stoljeću. Poznati francuski pisac Alexandre Dumas je svjedočio istoj pojavi pet stoljeća kasnije. “To je apsolutno najzanimljivija i najfascinantnija stvar koja se ne može vidjeti nigdje drugo”, napisao je.

Čak i danas, plamenovi oduševljavaju i turiste i lokalne stanovnike. Ovi prirodni požari su oduvijek inspirisali ljude i igrali ključnu ulogu u stvaranju mističnih religija poput Zoroastrizma.