Banje Srbije imaju veoma bogatu istoriju poznatu još iz doba Rimljana (Vrnjačka Banja, Niška Banja, Zvonačka Banja, područje Vojvodine). Smatra se da su Rimljani koristili termomineralne vode Gamzigradske Banje, jer su nedaleko od njih sagradili carski kompleks Feliks Romulianu. Uz tragove rudarstva u okolini Bora ima i saznanja o poznavanju lekovitih voda Brestovačke Banje. Još pre 2000 godina Rimljani su na ovim prostorima gradili izvore lekovite mineralne vode. Gradili su bazene, bunare i oporavilišta za svoje legionare. Uostalom Rimljani su ovu praksu imali u čitavoj Evropi stoga se Srbija po ovakvim lokalitetima ubraja među najbogatije zemlje Evrope. O svemu ovome nam svedoče brojna arheološka istraživanja iz 19 veka, i kasnije. Poznat je čuveni Rimski Izvor u Vrnjačkoj Banji, gde prve zapise o njemu kazuje mađarski putopisac, arheolog i etnolog Feliks Kanic u svom putopisu: „Proučavanje rimskih spomenika u Kraljevini Srbiji“ krajem XIX veka. Tako su zahvaljujući ovom arheologu otkriveni prvi tragovi rimskog doba.
Banje Srbije se posebno vezuju za vremena Turaka. Oni su gradili čuvena turska kupatila. Poznata su turska kupatila u Ribarskoj Banji koje je kasnije i obnavljao Knez Aleksandar Karađorđević.
Poznata Banja iz doba Turaka je i Palanački Kiseljak. Prvi opis o izvoru mineralne vode datira uz 1719. godine koju opisuje turski putopisac Evlija Čelebija. On ovu Banju opisuje kao „ozidanu banju sa lekovitom vodom“. Kasnije se po nalogu Knjaza Miloša utvrđuje lekovitost ove vode.
Postoje ostaci i spisi da je Đor-Mehmed paša podigao dva bazena krajem 18 veka u Vranjskoj Banji. A 1842. godine, u ovoj banji je izgrađen i treći bazen za sumpornu vodu.
istorijat banja u srbiji
Poznati su nam i mineralni i termalni izvori na području Vojvodine, korišćeni u rimsko i u tursko doba. O tome svedoče arheološki ostaci na padinama Fruške gore. Arheološka iskopavanja svedoče o korišćenju izvora u Erdeviku, Grgetegu i Velikoj Remeti. Izvor slane vode spominje se u Slankamenu u zapisima iz 1702. godine. a kupatilo je podignuto 1906. godine. Prvi podaci o lekovitosti melenačkog blata potiču iz sredine 19 veka.
Savremenija istraživanja Banja u Srbiji počela su 1834. godine, kada su u Beču obavljene prve hemijske analize voda nekih naših izvorišta. Značajan događaj bio je dolazak u Srbiju rudarskog stručnjaka iz Nemačke barona Žigmunda Augusta Volfganga Herdera, koji je najpre boravio u istočnoj Srbiji, a zatim doputovao u Kraljevo i obavio analize 12 uzoraka banjskih voda. Njegov doprinos pored knjiga koje je napisao o Banjama, jeste i u tome što je naše vode poredio sa vodama poznatih Banja Evrope, pa je na poseban način doprineo njihovoj prepoznatljivosti.
Poseban doprinos poznavanju Banja Srbije i banjskih voda dao je profesor Velike škole u Beogradu, hemičar Sima Lozanić. Napisao je više knjiga o Banjama koje čine pravu malu biblioteku. Posebno se odaje počast velikom prirodnjaku Josifu Pančiću koji je proučavao Vrnjačku Banju.
Prvi zakon o Banjama, mineralnim i toplim vodama, donet je 1914. godine. Zatim kasnije Srbija dobija balneološki institut, a Srpsko lekarsko društvo sekciju za balneoklimatologiju. Tada u Kraljevini Srbiji, a kasnije i u Kraljevini Jugoslaviji status banja bio je regulisan zakonom kojim su bili propisani uslovi javnog reda, prostornog oblikovanja naselja, arhitektonski uslovi građenja javnih objekata i vila i uređivanje parkovskih prostora.
Posle Drugog svetskog rata dolazi do ubrzanog razvoja banjskog rekreativnog turizma, a 1960. godine Banje zakonom dobijaju status prirodnih lečilišta. To utiče na razvoj smeštajnih kapaciteta, najviše na privatni smeštaj. Kasnije počinje obnova i razvoj modernih hotelskih kapaciteta i izgradnja modernih lečilišta i centara za rehabilitaciju.
Mesta za odmor, uživanje i rekreaciju
Banje u Srbiji i banjski turizam imaju dugu tradiciju. Banjski turizam spada u jedan od najstarijih turističkih aktivnosti, posebno kada je reč o korišćenju lekovitih svojstava vode i vazduha. Banje su u različitim društvenim epohama bile, slika našeg društva, a sa druge strane, slika medicine konkretnog vremena. Banje Srbije oslikavaju jednu određenu zdravstvenu i medicinsku kulturu ljudskog društva, ali i istoriju srpskog društva. Zato Banje Srbije imaju posebno mesto u očuvanju tradicije i kulture.
Međunarodni značaj Srbije kao turističke zemlje se povećava. Evropski medicinski naučni krugovi poslednjih godina pokazuju povećano interesovanje za vrednovanje Banja u Srbiji zbog novih centara za medicinski tretman, prevenciju i rehabilitaciju. Smatra se da Srbija leži na jezerima termomineralnih voda. Postoji preko 1000 izvora mineralnih voda i na njima je napravljeno preko 40 Banja.
Mineralni, termalni i termomineralni izvori, rekreacioni centri i klimatska mesta nalaze se širom zemlje, svaka sa svojim sopestvenim, specifičnim geografskim uslovima. Bogatstvo ove zemlje je raznovrsnost njenih mineralnih, termalnih i termomineralnih izvora.
Banje su mesta okružena prirodnim lepotama i kulturno-istorijskim nasledjem. Pogodne su za turizam jer u njima možete boraviti i leti i zimi. Takođe Banje Srbije mogu mnogo toga ponuditi i onima koji tamo duže borave. Banjsko lečenje sastoji se od primene savremenog metoda lečenja i korišćenja prirodnih faktora.Veoma su značajne Banjske terapije koje su idealne za prevenciju svih vrsta bolesti, pa vam pomažu da se oporavite, vratite svoje psihofizičko stanje, duhovne sposobnosti, odličnu formu i izgled. Banje svojim lekovitim svojstvima obnavljaju elastičnost kože i opuštaju mišiće. I sve terapije se izvode pod kontrolom specijalizovanog medicinskog osoblja.
Većina Banja u Srbiji imaju blagu klimu i predstavljaju ekološki čiste sredine. Uglavnom se nalaze u podnožju planina ili u pitomim dolinama, okružene su šumom, pašnjacima i voćnjacima i zaštićene su od jakih vetrova. Svoj prirodni pejzaž dopunjuju brojnim parkovima i šetalištima, modernim smeštajnim objektima, sportskim terenima, bazenima koji predstavljaju zdravstveni, odnosno turisticki sadržaj Banja.
Banje Srbije su veoma dobro opremljene za organizovanje seminara, kongresa, manifestacija i drugih velikih skupova. Sve više postaje popularan takozvani kongresni turizam, kao spoj lepog i korisnog, predstavlja jedan od najprofitabilnijih vidova turizma. Brojne manifstacije koje se održavaju u našima banjama, takođe predstavljaju jedan od značajnih kvalitativnih segmenata.
U okolini Banja možete da obiđete jedinstvene srednjevekovne manastire Svete Petke u Stublu, Manastir Žiča, Studenicu, Manasiju, Ljubostinju, Kalenić i mnoge druge.
Banje su bogate izvorima toplih ili mineralnih voda, možemo ih podeliti na grupe: alkalne, zemnoalkalne, alkalnomurijatične, gvoždevite, slabo mineralne lekovite, slane, sumporovite, radioaktivne, jodne i jezerske (blatne). Banje su smeštene u ekološki čistim sredinama.
Prema geografskom položaju možemo ih podeliti na: Banje severne, Banje centralne, Banje zapadne, Banje istočne, Banje južne Srbije.
U Banje severne Srbije spadaju: Banja Kanjiža, Banja Junaković, Banja Palić.
U Banje centralne Srbije spadaju: Bogutovačka Banja, Palanački kiseljak, Selters Banja, Ribarska Banja, Vrnjačka Banja, Mataruška Banja, Jošanička Banja, Ovčar Banja, Gornja Trepča, Banja Vrujci, Bukovička Banja.
U Banje zapadne Srbije spadaju: Banja Koviljača, Pribojska Banja.
U Banje istočne Srbije spadaju: Gamzigradska Banja, Brestovačka Banja, Zvonačka Banja, Sokobanja.
U Banje južne Srbije spadaju: Bujanovačka Banja, Vranjska Banja, Novopazarska Banja, Sijarinska Banja, Kuršumlijska Banja, Prolom Banja, Lukovska Banja, Niška Banja.
U Srbiji postoji uređenih preko 40 banja, koje su deo srpske turističke ponude, tako da se Srbija po broju banja ubraja među najbogatije zemlje u Evropi. Banje Srbije danas su pravi moderni spa i wellness centri, sa uređenim lečilištima i rekreativnim centrima.
Banja Badanja se nalazi u ataru sela Donja Badanja kome administrativno i pripada. Mineralne vode Banje Badanje otкrili su pastiri кoji su zapazili кaкo stare i bolesne životinje posle valjanja u banjsкom blatu ponovo postaju zdrave. Priča o leкovitosti se širila i privlačila ljude iz oкoline i udaljenih кrajeva.
U Banji Badanji postoje dva izvora: "Glavni izvor" sumporovite vode i izvor "Gvozdene vode". Izvor sumporovite vode se neкada zvao "Slana bara". Prema analizi spada u red sumporovito-gvožđevitih. Кonstantovan je sadržaj sumpor-vodoniкa i tragovi amonijaкa. Uкupna mineralizacija iznosi 0,82 g/l, temperatura je 15°C, doк je Ph vrednost 7. Izdašnost "Glavnog izvora" je 1 l/s. U gasnom sastavu vode preovlađuje azot, doк je sadrđaj rastvorenog ugljen-dioкsida do 28 mg/l, a sumpor vodoniкa 4,2 mg/l. Radonsкa radioaкtivnost iznosi 188,7 beкerela/l. "Gvozdeni izvor" se neкada zvao "Crvena voda". Spada u red gvožđevitih voda. Voda je hladna, uкupne mineralizacije 0,8 g/l, ali sa znatno povišenom radioaкtivnošću 100,3 beкerela.
Mineralni izvori se pojavljuju na obodu tercijalnog basena Draginca, gde u geološкoj građi ima peščara, кonglomerata, glinaca i кrečnjaкa. Od značaja je miocensкa vulкansкa aкtivnost, predstavljena dacitivno i andezitima кoji su uslovili mineralizaciju vode.
Voda Banje Badanje кoristi se кupanjem i pijenjem za lečenje. Upotrebom gvožđevite vode leči se anemija i razna stomačna obolenja a кorišćenjem sumporovite vode reumatizam, artritis, spondiloza i posttraumatsкa stanja.
Okolina Banje Badanje pogodna je za šetnje i boravak u prirodi. Postoji mogućnost organizovanja izleta do Tršića, Loznice, Tekeriša, manastira Tronoše i Zvorničkog jezera, koje pruža uslove za pecanje. Čista i bistra reka Cernica pogodna je za kupanje i ribolov.
Godine 1889. izvorsкu vodu sumporovitog i gvožđevitog izvora analizirao je Marкo Leкo. Primitivno кupatilo, vlasništvo veleposedniкa Lazarevića podignuto je 1938. godine. Posle Drugog svetsкog rata izgrađeno je novo savremenije кupatilo sa кadama, motel "Cernica" i uređeno turističкo naselje za potrebe posetilaca. Januara 2003. godine društveno preduzeće za banjsko lečenje, turizam, ugostiteljstvo i promet "Banja Badanja" postaje privatno preduzeće "Banja Badanja", u okviru kojeg posluje Centar za rehabilitaciju i stacionarno lečenje. Specijalna bolnica za rehabilitaciju "Boro Skorić" je kapaciteta 25 kreveta a u toku je izgradnja hotela koji će znatno proširiti kapacitet. Pored hotelskog smeštaj je moguće naći i kod brojnih domaćina koji su čuveni po svom gostoprimstvu i srdačnosti.
Od Bujanovca tri kilometra severoistočno, a južno od Vranja 13 km – od Beograda 370 km – tik uz autoput Beograd-Skoplje-Solun-Atina, nalazi se – Bujanovačka Banja.
Izvori ovog prirodnog lečilišta, nalaze se na samo 395 m nadmorske vidsine, u podnožju sela Rakovac, zbog čega je dugo nosilo naziv – Rakovačka Banja.
bujanovacka-banja
Hotel i zavod za lečenje u Bujanovačkoj banji
Lekovite vode Bujanovačke Banje spadaju u kategoriju natrijum-hidrokarbo-natnih, fluoroidnih, sulfatnih i ugljeno-kiselih hipotermi (43° C).
Koristi se kao terapijsko sredstvo kupanjem u bazenu ili kadi ili orošavanjem, a upotrebljava se i lekovito blato (peloid). Bujanovacka Banja je vrlo lekovita i korisna banja.
Ova voda koja je po sastavu slična vodi Vranjske Banje koristi se u lečenju reumatskih i ginekoloških bolesti, reguliše čitav kardiovaskularni sistem, oporavlja organe za varanje, ublažava bolove sa čirom na želucu ili dvanaestopalačnom crevu, reguliše funkciju bubrega…
Iako postoje osnove za tvrdnju da su tople vode ove banje korišćene još u doba starih Rimljana, a zatim i u srednjem veku – u tursko doba nazivana je Karaman banja (Crno blato) i Bivol banja – ona spada u najmlađa prirodna lečilišta u Srbiji.
Naime, tek šezdesetih godina XX veka izvršena su detaljna ispitivanja lekovitosti njene vode i, potom, počelo je uređivanje, najpre, sezonskog banjskog naselja.
banja-bujanovac-izvor-vode
Uređen izvor lekovite vode u banji Bujanovac
Tako su podignuti bazeni i prateći objekti na prostoru gde je decenijama pre toga bila „divlja“ banja koju su posećivali brojni bolesnici.
Nosilac zdravstvene funkcije Banje jeste Zavod za prevenciju, lečenje i rehabilitaciju invalidnosti „Vrelo“, koji raspolaže stručnim kadrom i opremom za lečenje najsavremenijim metodama, širokog spektra bolesti.
U ovoj zdravstvenoj ustanovi u lečenju pacijenata, osim termomineralne vode, koristi se i lekovito blato i prirodni gas – ugljen-dioksid.
Peloid se koristi sirov ili pošto je prošao tzv. zrenje, ali i kao mešavina zrelog blata i parafina – parafeng, koji se priprema u vidu briketa i može se koristiti i izvan banje, u kućnim uslovima.
Bujanovački peloid – banja raspolaže bogatim nalazištima kvalitetnog lekovitog blata u samoj blizini Zavoda – koristi se i u pripremanju kozmetičkih preparata.
U ovom Zavodu po prvi put u Srbiji u lečenju određenih bolesti – posebno kardiovaskularnih i poremećaja periferne cirkulacije različite etiologije – uveden je i prirodni gas – ugljendi-oksid.
Smeštaj je obezbeđen u stacionarnom i hotelskom delu objekta „Vrelo“ (B kategorije), koji raspolaže sa 200 postelja, u konaku manastira Sv. Prohor Pčinjski – 140 ležaja i u privatnim kućama – 500.
Gostima su na raspolaganju i tereni za male sportove, a mogući su izleti do Bujanovca, Vranja i Vranjske banje, manastira Sv. Prohor Pčinjski (25 km) i kosovo-metohijskih kulturno-istorijskih znamenitosti, poribljenog jezera Kisela Voda (nedaleko od Bujanovca)
U centralnom delu Srbije, na sunčanom i šumovitom proplanku planine Troglav (1177 m), nedaleko od reke Ibar, 200 km južno od Beograda, 23 km do Kraljeva i samo 3 km do Ibarske magistrale, nalazi se – Bogutovačka Banja.
Poznato je da mineralne lekovite vode ovde izviru od davnina. (Pretpostavlja se da je banjsko naselje, uz tadašnji grad Bogugovac, postojalo još u srednjem veku.)
Na zahtev vlade Kneževine Srbije, voda je ispitana 1835, ali tek 1952. počelo je njeno savremeno ispitivanje, uređivanje i opremanje Banje. (Prve podatke o lekovitosti vode ove Banje daje 1835. baron Herder, a prvu hemijsku analizu izvršio je 1897. dr Marko Leko.)
Iako je relativno novo, lečilište je steklo ugled kao „neuro banja“ i „raj za živce“, zahvaljujući, pre svega, svojoj delotvornoj mineralnoj vodi, ali i izvanrednoj klimi – gotovo čitave godine nema magle, niti mešanja vazdušnih struja i naglih promena vazdušnog pritiska.
Bogutovacka Banja se nalazi na 520 m nad-morske visine
- oko nje su planine Goč, Željin, Stolovi i Kopaonik, jelica, Čemerna… -
što je, sa nezagađenom prirodom koja je okružuje, svrstava u veoma privlačna klimatska mesta.
Mineralna voda je radioaktivna ugljeno-kisela (23°-27° S);
osobenost joj daje izuzetno redak mineral – litijum.
Eksploatišu se tri izvora. Zbog složenog sastava svestrano deluje na ljudski organizam. Terapija se obavlja kupanjem (23 kade i četiri bazena) i pićem, a sprovodi se pod kontrolom lekara specijalista Prirodnog lečilišta „Mataruška i Bogutovačka Banja“.
Medicinski blok nalazi se u hotelu „Mineral“.
Boravak u Banji upotpunjuju i mogući izleti u bogatu, čistu prirodu, na sunčane šumske proplanke ili do bistrih reka Lopatnice i Ibra, do planina Goč (1127 m) i Kopaonik (2017 m.)
Okolina banje ima i bogato kulturno-istorijsko nasleđe – prema Raškoj, na visokom i sgrmom grebenu planine Stolovi, 200 m iznad Ibra (desna obala) najlepši i najveličanstveniji spomenik srednjovekovne srpske arhitekture – grad-tvrđava Maglič, sa dobro očuvanim zidinama; zatim tvrđava iz srednjeg veka – Brvenik, stara rudišta, manastiri iz vremena Nemanjića – Studenica, Žiča, Gradac…
U okolini Bogutovca su i banje – Mataruška, Vrnjačka, Ribarska…
U toku leta Banja je mesto sportskih nadmetanja: u letenju paraglajdingom, a na Ibru se priređuju kajakaška takmičenja, „Veseli spust“…
U junu traju višednevne svečanosti „Dani jorgovana“ čije se raznovrsne priredbe priređuju u više mesta od Kraljeva do Magliča, Ušća i manastira Gradac.
Zahvaljujući prirodnim i smeštajnim uslovima Bogutovačka Banja, pored lečilišnih, može da pruža i turističke usluge – rekreacija, pripreme sportista, prihvat đačkih eskurzija…
Gosti Bogutovačke Banje mogu se smestiti u hotelu „Mineral“, -raspolaže sa 208 kreveta i još 45 ležaja u depandansima ili u kućnoj radinosti (oko 1000 postelja).
Pridružio se: 25 Dec 2010, 15:00 Postovi: 39460 Lokacija: Beograd
Kraljevski tretman u Banji Koviljači
Banja Koviljača, elitna zdravstvena ustanova za prevenciju, lečenje i rehabilitaciju, nalazi se u istoimenom gradiću nadomak Loznice, na nadmorskoj visini od 128 metara
Glavni zdravstveni aduti ove banje i samog mesta jesu izvori sumporovite vode kao i lekovitog blata, zbog čega je podrinjska lepotica pogodna za lečenje ljudi koji imaju problema sa reumatizmom, osteoporozom, degenerativnim mišićnim oboljenjima, bolestima kičme, oštećenjem zglobova i perifernog nervnog sistema, oporavkom posle povreda, ginekološkim bolestima, sterilitetom, kao i kožnim oboljenjima. Međutim, tradicionalne blagodeti ovog prirodnog lečilišta u kombinaciji sa svim onim što pruža savremena fizikalna medicina i rehabilitacija samo su deo, doduše nezanemarljiv, ponude ove banje.
Po svojim smeštajnim kapacitetima, kvalitetnoj ishrani i vrhunskoj usluzi, ubraja se u red evropskih hotela visoke kategorije. Gostima Banje Koviljače na raspolaganju su galerija, bogata biblioteka, interni radio i televizija, bioskop, frizersko-kozmetički salon, kao i široka lepeza kulturno-zabavnih sadržaja poput raznovrsnih poetskih večeri, koncerata i pozorišnih predstava.
Kada se na ovo doda i da banju poseti i 10.000 posetilaca, od čega su 1.500 iz inostranstva, onda je pridev „kraljevska" koji se uz nju vezuje sasvim opravdan.
pressonline
_________________
Ničega se ljudi toliko ne plaše kao nečije hrabrosti da bude onakav kakav je.
Pridružio se: 25 Dec 2010, 15:00 Postovi: 39460 Lokacija: Beograd
Ribarska Banja kraljevska i evropska
Iako bitiše punih 176 godina, Ribarska Banja je pravi procvat doživela za poslednjih pet godina i postala novi, pravi brend srpskog zdravstvenog turizma, spremna da ispuni zahteve najprobirljivijih gostiju iz zemlje i sveta.
Prema najsavremenijim standardima rekonstruisani su, adaptirani i osavremenjeni smeštajni kapaciteti, nabavljena najnovija medicinska oprema, izgrađena dva otvorena bazena, centar za male sportove, dve kongresne sale, restorani, infrastruktura, a u sve je uloženo preko pet miliona evra sopstvenih para. Specijalna bolnica za koštano-degenarativne oboljenja Ribarska Banja je lane ostvarila najbolje poslovne rezultate od svog osnivanja i oprihodovala oko pet miliona evra, a sa popunjenošću kapaciteta od 96 odsto je srpski rekorder. U minuloj godini ovde je noćilo oko 175.000 gostiju, a usluge Rehabilitacionog centra koristilo je još blizu 30.000 pacijenata, koji su konačili po seoskim domovima na proplancima Jastrepca. Zbog povećanog obima posla, Ribarska Banja je prošle godine na neodređeno vrijeme zaposlila 15 novih radnika, uglavnom medicinske struke, a početkom ove godine primljeno je još 39 radnika na određeno vreme. Sve je to bio razlog da turistički radnici na prošlogodišnjim sajmovima turizma u Beogradu i Novom Sadu ovu destinaciju proglase za najuspešniju u oblasti zdravstvenog turizma i da joj uz epitet najbolje banje dodele i prestižne nagrade. No, menadžment ove ustanove nije stao na tome, već je nastavio da radi na daljem razvojem banje. U tom smislu, privodi se kraju izgradnja wellness i spa centra na oko 5000 kvadratnih metara, što treba da doprinese da se Ribarska Banja ne samo nađe u vrhu srpskih banja, već i da bude u rangu najboljih na sajtu Udruženja banjskih i klimatskih mesta Evrope. Zato je konačan cilj menadžmenta dobijanje „pečata kvaliteta“, visokog evropskog priznanja sa kojim bi Ribarska Banja ušla u elitu, među tridesetak banja, koliko ih je već ovim epitetom ovenčano u Evropi. Ribarska banja nekad... Ribarska Banja je počela svoj razvoj još u rimsko doba, kada je ovde bilo legionarsko naselje. Pravu ekspanziju doživela je u vreme Nemanjića. Naime, u 12. veku Ribarsku Banju i dolinu Ribarske reke sve do ušća u Južnu Moravu, Stefan Nemanja, rodonačelnik loze Nemanjića dobio je kao dar za svoje punoletstvo. Ovde su potom dolazile i dvorske dame kneginje Milice da izbele svoje lice i napiju se lekovite vode iz 46 geotermalnih izvora Ribarske Banje. Ipak, najverniji posetilac i pacijent tog lečilišta bio je kralj Petar I Karadjordjević, koji je svečano otvorio banju 1904. godine i koji se ovde lečio od reumatizma. On je bio veliki donator i Ribarskoj Banji je poklonio 70-80 hektara šume i imanja. U znak zahvalnosti meštani su za njega napravili specijalne stepenice, duplo kraće od normalnih, jer je bolovao od reume i imao smanjenu pokretljivost zglobova, a voleo je da se šeta. Kralj Petar je uvek odsedao na prvom spratu Vile “Srbija”. U čast kralju, u banji je podignut i bronzani spomenik u prirodnoj veličini. Ribarska Banja se svrstava u kraljevske, jer su ovde boravile sve krunisane srpske glave. Sada je pravi zaljubljenik u banju princeza Jelisaveta. Kada je Jelisaveta Karađorđević otkrivala spomenik svom stricu Petru, došla je na dva dana, a oduševljena ambijentom ostala dvadeset. Od tada redovno dolazi i postala je zaštitno lice banje. Prva hemijska analiza vode na ovim prostorima je urađena 1834. godine, neposredno nakon oslobođenja od Turaka, u labaratorijama Medicinskog fakulteta u Beču. Ta godina se oficijelno uzima kao godina početka rada Ribarske Banje. No, tek od 1852., kad je Ribarsku Banju posetio knjaz Aleksandar Karađorđević, ovom prirodnom lečilištu pridaje se veći značaj. Banja je od 1847. godine imala sezonskog lekara (prvi je bio Ljubomir Radivojević, kruševački okružni fizikus), a stalnog od 1854. godine. Ribarska Banja ima šest izvora mineralne sumporovite i slabo alkalne silinične vode (38° C), jedan izvor hladne vode (16° C) – jedina akratopega na Balkanu, i jedan mlake sumporovite (28,1°C). Vode Ribarske Banje koriste se za lečenje, kupanje, pijenje ili ispiranje. Sve ukazuju na to da su termalne vode banje koristili i Turci za vreme svoje vladavine na ovim prostorima, jer je na temeljima starog turskog kupatila 1853. po naredbi knjaza Aleksandra Karađorđevića izgrađeno novije. Ribarska Banja je potom, više puta stradala u raznim ratovima. Turci su je 1876. ponovo razorili i sa zemljom potpuno sravnili sve, osim glavnog kupatila. Moderno uređenje Ribarske Banje počelo je 1904. godine, kad je Vračarska štedionica iz Beogradu dobila koncesiju za podizanje novih objekata. Tada počinje njena intenzivnija izgradnja. U periodu od 1904. – 1911. godine, u Ribarskoj Banji su izgrađeni novi objekti za smeštaj i lečenje gostiju – vila Srbija (1904.), Bosna (1905.), Hercegovina, Crna Gora (1907.), Slavonija (1905.). Sve do Drugog svetskog rata Ribarska Banja je imala sezonski karakter. Po završetku Drugog svetskog rata više od dve decenije korišćena je kao odmaralište i za rehabilitaciju plućnih bolesnika. Tek 1967. godine otvoreno je Odeljenje za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju koje je preraslo u moderan Zavod za lečenje i rehabilitaciju obolelih od ortopedskih, koštanozglobnih i degenerativnih oboljenja „Ribarska Banja“. …i sad Ribarska Banja danas predstavlja moderan centar za lečenje oboljenja lokomotornog aparata, reumatskih i neuroloških oboljenja. Banja je pogodna i za porodični odmor i rekreaciju. Dva bazenana na otvorenom, pešačke staze, netaknuta priroda i brojni rastorani, sa autentičnom domaćom kuhinjom i lokalnim specijalitetima, uz veoma povoljne cene, doprinose da boravak u svojevrsnoj oazi prirode bude interesanta i ispunjen. Ribarska Banja je, iako u srcu Srbije, omiljeno mesto jugonostalgičara. Ovde i dalje postoje Bosna i Hercegovina, Dalmacija i Hrvatska, Slavonija, Vojvodina, i Srbija... naravno u nazivu vila, koje su jedna lepša od druge i koje su i dalje u funkciji. U stvari, imena ovih vila su nastala još 1910. godine kada nije bila formirana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, pa ovu istorijsku činjenicu u Ribarskoj Banji nisu hteli da menjaju, što se pokazalo kao odličan marketinški potez. Radi podizanja kvaliteta lečenja pacijenata i ukupne turističke ponude, u proteklih pet godina investirano je više od tri miliona evra u rekonstrukciju, adaptaciju i proširenje smeštajnih kapaciteta ove vazdušne banje. U adaptaciju vile „Crna Gora", rekonstrukciju bazena za kupanje i turskog kupatila, proširenje restorana „Srndalj", kongresne sale, kao i u izgradnju terena za male sportove, pešačke staze, nabavku savremene medicinske opreme i mnogo toga drugog investirano je preko milion evra. U naredne dve godine u nove sadržaje Ribarske Banje biće uloženo još pet miliona evra, što će po obimu investicija predstavljati najveći investicioni poduhvat u ovom kraju Srbije. Samo ove godine Ribarska Banja uložiće u rekonstrukciju i izgradnju novih objekata oko milion evra svojih sredstava i 600.000 evra iz fondova Nacionalnog investicionog plana Vlada Srbije. Kapaciteti Specijalne bolnice su 510 ležaja, dok oko 400 postelja postoji u privatnom smeštaju. Smeštaj bolesnika i ostalih gostiju moguć je u objektima Specijalnog zavoda – stacionar i hotel Pogled (B kategorije – raspolaže sa 590 postelja u komfornim sobama), vilama-hotelima i u privatnim kućama. Od ukupnog broja ležajeva 200 u sistemu fonda Zdravstvene zaštite dok su preostali na slobodnom tržištu. Sobe su jednokrevetne i dvokrevetne, kompletno renovirane: sa televizorima i kablovskom televizijom, kupatilima, mini-kuhinjama i terasama. U vili "Pogled" su apartmani uređeni po najvišim standardima koji pružaju potpuni konfor i udobnost. U Specijalnoj bolnici Ribarska Banja radi 150 lekara specijalista fizikalne medicine. Bolnica je opremljena savremenim aparatima za fizikalnu medicinu i medicinsku rehabilitaciju pa se primenjuju najsavremenije metode lečenja pacijenata, uključujući masaže u kupatilima i saunama sa geotermalnom vodom ( hidro terapija, foto terapija, laser terapija, magnetna terapija, kinezi terapija, termo terapija, sono terapija i radna terapija). Od 2009. godine Specijalna bolnica Ribarska Banja je postala nastavno-naučna baza beogradskog Medicinskog fakulteta. Trpezarijski prostor prima 600 gostiju, a tu su još i kafe-bar "Vidikovac" sa veličanstvenim pogledom na celu banju, kafe-bar u terapijskom bloku kao i otvorena bašta kafane "Vojvodina". Kamin sala i novi eko-etno restoran su uređeni po svetskim standardima. Terapijski blok, smeštajni kapaciteti i restoranski deo spojeni su sistemom toplih veza (toplim podzemnim hodnicima) čime se omogućava maksimalan efekat terapija. U okviru banje posluju: banka, pošta, apoteka, marketi, pijaca, bioskopska dvorana, kongresna sala, biblioteka, čitaonica i kiosci. Ribarska dolina je prava ekološka oaza, jer u prečniku od tridesetak kilometara ne postoji ni jedna fabrika. Zato ovde dolaze i zdravi ljudi da udahnu čist vazduh i uživaju u čarima prirode ili prisustvuju brojnim manifestacijama u okviru tradicionalnog „Kulturnog leta“, kojom prilikom se održavaju pozorišne predstave, muzički koncerti i sportska takmičenja. Kroz čuveno „Kulturno leto“ prodefiluje preko 3.000 raznih stvaralaca, a priredbe gleda na desetine hiljada ljudi. Tradicionalni Etnofestival starih jela, zanata i muzike je prilika da se predstavi članovi iz brojnih udruženja iz cele Srbije, koja poštuju i neguju tradiciju naših predaka. Na trpezi se tada nađu svakojake đakonija, od pogače od pasulja, sataraša, červiša do gibanice iz crepulje, raznih pita, grancli, puslica... Pored domaćih jela, na ovoj smotri posetioci mogu da vide i čuju gajdaše, frulaše, pevače i igrače zaboravljenih igara, umešnost grnčara, tkalja, vezilja i drugih etno stvaralaca, koji otimaju od zaborava umeće naših predaka. Posetiocima Ribarske Banje su na raspolaganju tereni za košarku, fudbal i odbojku, kao i otvoreni bazeni. Ovde se igra najveći turnir u malom fudbalu u Srbiji, na kome se okupljaju najelitnije ekipe. Organizuju se obilazak manastira u Đunisu, Svete Bogorodice, gde je najveće hodočašće Srba iz svih krajeva, i Svetog Romana, manastira iz devetog veka, u čijoj je porti sahranjen Aleksej Vronski, junak Tolstojeve „Ane Karenjine“. Gostima Ribarske banje nudi se mogućnost splavarenja Južnom Moravom klisurom između Mojsinjske i Poslonske planine. Splavarenje od Đunisa do 14 kilometara udaljenog Stalaća, postalo je pravi hit među ljubiteljima reke, prirode i poštovalaca naših svetinja. U ovom kraju, poznatijem kao Mojsinjska Sveta gora, se nalazi 77 crkava i crkvišta, a do mnogih je najlakše doći upravo rekom, koja u ovom delu pravi čudesne meandre. Za ljubitelje lova se organizuje čuvena „Hajka na vuka“. To je redovna turistička ponuda u okviru koje se ide u lov na vukove i lisice, a u otvorenim i zatvorenim lovištima lovi se krupna i sitna divljač (jelen, divlja svinja, zec, fazan). Gosti se organizovano vode i u sakupljanje lekovitog bilja i šumskih plodova i pečuraka. Na centralnom platou se tokom leta tradicionalno održava izbor za „mis Banje“. Prvog vikenda u septembru 2010. godine u Ribarskoj banji je lane održan novoosnovani festival srpskog horor filma, sa ciljem da postane tradicionalan. Ljubitelji i posetioci Ribarske banje mogu će da uzivaju i u obilasku novootvorenog zoo vrtu. Nalazi se preko puta restorana Vojvodina, na početku puta koji vodi u Srndalje. Svoj dom su okviru ovog vrta pronašli paunovi, srne, patke, emui, fazani i druge životinje, a planirano je da stanari postanu i divlje svinje i vukovi. Mnogo je i onih koji su, željni odmora i dobrog zalogaja, česti gosti banjskog etnorestorana „Vodenica“, na Srndaljskoj reci, u nedrima Jastrepca, do koga se stiže pešačeći čuvenom „stazom zdravlja“. Tamo se služi zdrava hrana iz okolnih sela koja se sprema na stare načine. Pored šetnji po romantičnoj okolini Ribarske banje koja raspolaže sa 4,6 hektara zemljišta , gosti imaju mogućnost izleta do Jastrepca (brojna odmarališta, hoteli, veštačko jezero, lovni rezervati…), Kruševca, Vrnjačke i Kuršumlijske banje, Lomničkog i Topličkog kiseljaka i do srednjovekovnih manastira u okolini Kruševca – Naupara (XIV vek), Veluće (XIV) i Pokrov presvete Bogorodice (XIX). Vrhunska zdravstvena usluga, evropski standard, ekološka hrana i drugi savremeni sadržaji, razlozi su što je Ribarska Banja postala privlačna za domaće, ali i za mnogobrojne goste iz inostranstva. Ovo podjastrebačko lečilište veoma je cenjeno u ambasadorskim krugovima, koji ovde često dolaze na odmor. Gosti banje su bili ambasadori Rusije, Kine, Turske, Austrije, Holandije, Malezije… Interesovanje stranih turista je postalo još veće sa približavanjem roka za otvaranje novog welnes i spa centra. Turističke kompanijama iz Kuvajta, Sirije, Francuske i Norveške već su najavile organizovani dolazak prvih grupa inostranih turista u Ribarsku Banju tokom 2011. Ipak, jedan od najvažnijih razloga što gosti ovde dolaze i što se vraćaju, leži u činjenica da se podjednako vodi računa o svakom gostu. Izgradnjom novog welnes centra i povećanjem broja kreveta, ovaj cilj će biti lakše ispuniti.
topsrbija
_________________
Ničega se ljudi toliko ne plaše kao nečije hrabrosti da bude onakav kakav je.
Šumom, lepotom izdašnog listopadnog i četinarskog drveća starog nekoliko stotina godina, okružena je Brestovačka Banja, prirodno lečilište osam kilometara jugozapadno od Bora (istočna Srbija) i četiri severozapadno od sela Brestovac, po kojem je i dobilo ime. hotel-brestovacka-banja
Hotel u Brestovačkoj Banji
Nekadašnja vulkanska aktivnost i složen geološki sastav terena uslovili su pojavu termomineralnih voda poznatih od davnina. (U ovom delu istočne Srbije poznate su i Gamzigradska, Šarbanovačka, Smračkovačka i Nikoličevska Banja.)
Mineralne vode Brestovačke Banje korišćene su još u doba Rimljana i Vizantije. Za vreme Turaka Banja je bila vrlo poznata u Vidinskom pašaluku. 0 tome govore zapisi geologa, arheologa, putopisaca, istoričara, geografa… kao i ostaci tri kupatila-amama tada podignutih, od kojih je samo jedno sačuvano do današnjih dana – nalazi se u centru Banje.
Posle oslobođenja Timočke krajine od Turaka, 1833, Banja postaje značajno lečilište Kneževine Srbije. Kneginja Lubica, posećuje, sa sinovima Banju 1834, a već sledeće godine i knjaz Miloš Obrenović, koji odmah, od barona Herdera, traži hemijsku analizu banjske vode. Herder je analizu izvršio 1835, na samom izvoru, i ukazano je na lekovita svojstva ovih voda, uporedivši ih s poznatim Hajštajnskim toplicama u Švajcarskoj i sličnim izvorima u Tirolu. Knjaz Miloš već 1837. počinje izgradnju banje. Najpre je podignut konak za njega, pa su, narednih godina, nicali drugi objekti – kupatila, bazeni, stanovi za goste, kafane…
Banja postaje, omiljena i kod dinastije – Karađorđevića. Knez Aleksandar Karađorđević je 1856. podigao „Zdanje“, kasnije nazvano „Knežev dvorac“. (U Banji se 1905. lečio kralj Petar I Karađorđević.)
Tako, sredinom prošlog veka Brestovačka Banja spada u red najposećenijih u Srbiji; tamo su, osim domaćih, dolazili i strani gosti, jer se u to vreme daleko pročula po svojoj lekovitosti. (U tom periodu, uz donatorstvo Milutina Petrovića, brata Hajduk Veljka, sagrađeni su i „stanovi“ za siromašne goste-bolesnike.) Ugled koji je Banja u to vreme stekla uticao je da 1871.g. i zvanično postane lečilište – postavljanjem dr Stevana Mačaja za prvog stalnog banjskog lekara. Otada su lečenje i upotreba vode pod stalnom kontrolom lekara. brestovacka-banja-izvor
Izvor lekovite vode u Brestovackoj Banji
Brestovačka banja ima više izvora lekovite vode – svi se nalaze na obalama rečice Pujice – od kojih je samo 10 hemijski i balneološki ispitano. (Prvu analizu izvršio je 1834. Hrušauer u Beču.) Lekovita svojstva ovih heteotermi (32°-38° C) i hiperterme (40° C), počivaju na mikroelementima kalcijuma, litijuma, kalijuma, rubidijuma, bakra, hlora, joda, broma, magnezijuma… ali i radioaktivnosti urana, radijuma i radona.
Ove prirodne oligotermalne vode uspešno se koriste na više načina: kupanjem, pijenjem, orošavanjem, ispiranjem, aerosolom, a služe i kao pomoćna sredstva medikamentima i u fizikalnoj terapiji. Najbolji rezultati postižu se kod oboljenja mišića, kostiju, zglobova i kože, kao i kod posledica povreda, opšte iscrpljenosti organizma i u rehabilitaciji posle bolesničkog lečenja.
Lečilište – na 385 m nadmorske visine – okružuje oko 100 hektara nepreglednih, najprostranijih i najstarijih šuma u Srbiji, zaklanjajući Banju od vetrova, što klimu čini prijatnom, bez jakih vrućina, a u vazduhu ima dosta vlage. Sve to, uz vodu, pogoduje lečenju i rehabilitaciji, kao i oporavku i odmoru i zdravih gostiju.
Priroda je bila izdašna u svakom pogledu prema ovom kraju Srbije. Pejzaži su očaravajući u svako doba godine: u proleće – kada sve ozeleni, u jesen – kad žbunovi ruja „titraju na vatrenim bojama ružičastog plamena“, zimi – kad ovde gospodari tišina beskrajnog belog pokrivača…
Uz planinarenje i izlete, posetiocima se pruža mogućnost lova u – po bogatstvu i raznovrsnosti divljači – prvorazrednim lovištima po gorama planine Crni vrh ili pecanja na Borskom jezeru i brojnim rekama i rečicama.
Uz lov, ribolov, posete pećina Lazareva i Vernjikica i upoznavanje sveta podzemne tišine i neobičnih darova prirode, osvajanje kanjona Lazareve reke i prostranstava Dubašnice, obilazak brojnih arheoloških nalazišta iz raznih perioda čovekovog postojanja (Zlot, Krivodol, Selište, Čoka lu Balaš…) – dani provedeni u Brestovačkoj Banji moraju se pamtiti. seoski-turizam
Seoski turizam u Brestovackoj Banji
Prijatan boravaku ovom lečilištu omogućavaju i „Dani Brestovačke Banje„, turističko-zabavna i kulturna manifestacija koja se tradicionalno održava sredinom avgusta. Tada nastupe folklorni ansambli sa izvornim igrama, pesmom i svirkom, priređuju se nadmetanja u pripremanju narodnih jela ovoga kraja, na ražnju se ispeče vo od nekoliko stotina kilograma, pivopije se nadmeću u ispijanju piva, izlože se rukotvorine seoskih domaćica i domaćina… Smeštaj je moguć u samoj Brestovačkoj Banji :
motel „Izletnik“ hoteli „Srpska kruna“ „Dom odmora“ i
nekoliko komfornih vila („Toplica“, „Banja“…)
raspolažu sa 100 ležaja, a kućna radinost sa još tridesetak;
na Borskom jezeru-hotel „Jezero“, vile i kamp-naselje imaju 500 postelja.
Буковичка Бања се налази у Аранђеловцу, у подножју планине Букуље, на 256 м надморске висине, 76 км од Београда. До Буковичке Бање се може доћи магистралним путем од Београда преко Младеновца.
Још 1811. воде Буковичке Бање користио је за лечење Доситеј Обрадовић, а на захтев књаза Милоша вода је доношена из бање и коришћена на двору као стона вода. У првој деценији 20. века почиње флаширање буковичке киселе воде, данас једне од најпознатијих минералних вода „Kњаз Милош“. Данас се у Специјалној болници за рехабилитацију „Буковичка Бања“, на бази лековитих минералних вода, глине и климе, примењују најсавременије терапеутске методе.
У Буковичкој Бањи се лече:
болести гастроинтестиналног тракта обољења хепатобилијарног тракта и панкреаса болести респираторног система повреде и обољења локомоторног система
У Специјалној болници ради једино одељење у нашој земљи за продужено лечење, едукацију и рехабилитацију деце оболеле од инсулинозависног облика шећерне болести. У рекреационом блоку, поред стандардних хидротерапијских процедура, постоји базен са ђакузијем и подводном масажом, соларијум, сауна, хидрокинетички тушеви, туш-масаже са променљивим притиском и температуром, блатне купке и фитнес кабинет.
Парк Буковичке Бање је један од најлепших у нашој земљи. Уређен на површини од преко 21,5 хектара. Са геометријском структуром у својој основи, плени складом и богатством биљних врста. Од 1966. године, за коју се везује почетак међународног симпозијума „Бели венчац“, парк Буковичке Бање прераста у јединствену збирку скулптура. У парку се сваке године одржава смотра „Мермер и звуци“, као и Међународни фестивал „Свет керамике“. Старо здање, најстарији објекат у парку Буковичке бање, данас је хотел и симбол Аранђеловца. Почео је да га гради кнез Михајло Обреновић још 1865. године, као летњу резиденцију и скупштински дом.
Пећина Рисовача, археолошко налазиште из старијег каменог доба и посебан споменик природе, једно је од најстарији сведочанстава људског постојања на Балканском полуострву. Рисовача је уређена за посете туриста као својеврстан музеј палеолита. Гости Буковичке Бање могу да посете Музеј који чува бројне експонате из археологије, етнологије и ликовне уметности, односно културе која се развијала на просторима овог дела Шумадије.
Буковичка Бања пружа изванредне услове за све облике рекреације и припреме спортиста, пошто располаже са спортским халама, теренима за велике и мале спортове, аутоматским стрелиштем, отвореним базеном са минералном водом, затвореним базеном у хотелу „Извор“. У парку се налази трим стаза, а од хотела „Извора“ води обележена пешачка стаза, преко планине Букуље до Венчаца.
У околини Буковичке Бање налазе се бројни културно-историјски споменици: „Kарађорђев град“ у Тополи, црква на Опленцу и Орашац – место договора о подизању Првог српског устанка 1804. године. Околна ловишта су богата ситном дивљачи, а вештачко језеро Гараши пружа могућност за риболов.
U Vranjskoj kotlini – dugačka 45 km i široka 6 km, prostire se južno od Grdedičke klisure – na krajnjem jugu Srbije, smeštene su dve banje – Vranjska i Bujanovačka.
Prirodno lečilište Vranjska Banja nalazi se na 12 km severoistočno od Vranja; do Beograda – 360 km, do Niša – 115 km, i samo pet kilometara od autoputa Beograd-Atina.
Centar Vranjske Banje
Vranjska Banja je na 420 m nadmorske visine, okružena planinama Besna kobila (1922 m), Patariia (1806 m) i Srpska čuka (1415 m), čije je, bujnom vegetacijom obrasle padine, štite od jakih i hladnih vetrova, što omogućava umereno-kontinentalnu klimu.
Kraj vrelih izvora na obali reke Banjštice koja Vranjsku Banju preseca stižući s Besne kobile, obitavao je i u njima se kupao još praistorijski čovek – na to ukazuju pronađeni delovi keramike i urne. Ljude je, i kasnije, magičnom snagom privlačila termomineralna voda ove Banje.
Tu su boravili Dardani, Tračani, Iliri, Kelti, Rimljani, Vizantijci… Iako je Banja bila poznata kao lekovita u vreme srednjovekovne srpske države, veliku reputaciju stakla je tek za vreme vladavine Turaka u ovim krajevima.
Vranjska Banja pominje se prvi put u pisanim dokumentima 1412, kad je u Vranjskoj Banji napravio pustoš turski car Musa, a potom i 1454, kad je, na istim prostorima, tursku vojsku potukao srpski vlastelin Nikola Skobaljić.
Sledeći pomen datira s kraja XVII veka, vremena austrijsko-turskog rata, kada su Austrijanci logorovali u Banji. Posle poraza Austrijanaca, Turci su razorili Vranjsku Banju. Mnogo godina kasnije, oko termalnih izvora ponovo se počelo formirati naselje. Krajem XVIII veka, turski paša iz Vranja, Ćor-Mehmed, podigao je dva bazena, a treći je izgradio 1842. njegov sin Husein.
Iako se tada banjska sumporna voda uveliko koristila za lečenje i ovde zbog toga dolazilo dosta bolesnika, do 1860. nije postojao ni jedan objekat za njihov smeštaj. Te godine su sagrađeni jedan han i manja zgrada sa tri sobe. Vranjska Banja doživljava organizovaniji i brži razvoj, posle januara 1878, nakon oslobađanja od Turaka.
Nov jos uvek nezavrsen Hotel u Vranjskoj Banji
Pre početka Balkanskih ratova (1912-1913) u Vranjskoj Banji je izgrađeno više hotela, čak „šest velikih i 19 malih“ – među njima su i Državni hotel, (zgrada današnjeg Zavoda), Balkan, Kosovo, Zora, Bosna, Grand…
Razglednica Vranjske Banje - oko 1900.g.
Pre Prvog svetskog rata Vranjska Banja bila je poznato prirodno lečilište. U njoj su tokom leta boravili gosti iz inostranstva, uglavnom iz Grčke. (Kralj Petar I Karađorđević lečio se 1914. u ovoj Banji, gde je imao svoju kabinu, s kadom koja je sačuvana do današnjih dana.)
Posle Prvog svetskog rata nastavljen je razvoj banje; izgrađeno je nekoliko vila. Prvo lečilište u Vranjskoj Banji podignuto je 1929, zajedno sa kupatilom, vodovodom, električnim osvetlenjem, novim kaptažama izvora…
Između dva svetska rata, Vranjska Banja je privlačila goste iz inostranstva, i to, opet, najviše Grke, ali i Austrijance.
Posle Drugog svetskog rata nastavljeno je s razvojem lečilišta -kaptirani su vreli izvori, uređeno korito Banjštice, izgrađena brana, uređen park s retkim primercima flore, preuređeni i adaptirani gotovo svi ugostiteljski objekti. (Aržavni hotel, predratni kursalon, je 1972. pretvoren u atraktivan restoran Kičer.)
Ponos Vranjske Banje su njene terme. Ovde izviru najtoplije termomineralne vode u Evropi. (Većom termalnošću odlikuju se u svetu jedino vode gejzera Islanda i Jeloustonskog parka u SAD.) Izvora lekovite vode velike izdašnosti ima više – Velika česma, Sumporoviti izvor. Gvožđeviti izvor, Mešoviti, Vrući…
Temperatura je različita: 61° C na izvoru gvožđevite vode, 84° C na sumporovitom gornjem izvoru, i 94: S (iz bušotine i do 110° C) na glavnom izvoru. (Ova tri izvora nalaze se kraj zgrade Stacionara Zavoda za reumatizam.)
Najvažniji hemijski elementi termomineralnih voda jesu sumpor i gvožđe, mada u njoj ima i drugih sastojaka. Ove tople vode pomažu u lečenju reumatizma, neuralgije, posttraumatskih stanja, steriliteta žena u početnoj fazi, oboljenja disajnih organa…
Zavisno od bolesti, prema uputstvima lekara, bolesnici se podvrgavaju kupanju u vodi ili lekovitom sumpornom blatu, inhaliranju ili vaginalnom orošavanju.
Izvorska voda upotrebljava se u terapijske svrhe i za piće. Lečenje se sprovodi u savremeno opremljenom i dobro kadrovski osposobljenom Zavodu za prevenciju, lečenje i rehabilitaciju oboljenja od degenerativnog reumatizma i posttraumatskih stanja „Vranjska Banja„, koji je otvoren 1971.
Zavod za rehabilitaciju i lecenje reumatizma - Vranjska Banja
Stručan i raznovrstan tim lekara specijalista i drugog medicinskog osoblja primenjuju lečenju mnoge savremene terapijske postupke (elektroterapija, masaža – ručna, aparaturna i podvodna, vežbe u kinezi sali, akupunktura…)
Jedinstvena lekovita voda, prekrasni predeli okruženi padinama gorostasnih planina, umereno-kontinentalna klima i zanimljiva okolina pružaju, osim lečenja i prijatnog boravka u ovom prirodnom lečilištu.
Mogućnosti izleta do Vranja, starog zanatlijskog i trgovačkog mesta, veoma bogatog kulturno-istorijskim spomenicima, ali i do njegove bliže i dalje okoline: Markovo kale – utvrđenje iz srednjeg veka, do jezera – Aleksandrovačkog i Vlasinskog (na 1213 m nadmorske visine) ili do obližnje Bujanovačke Banje i manastira Prohor Pčinjski (XI vek)…
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu