PRELEPO! Labudovi u jatima lete iznad Novog Sada (FOTO)
Preko Novog Sada ovih dana preleće veliki broj labudova, a budno oko našeg fotorepotera zabeležilo je jednu grupu.
U Društvu za zaštitu i proučavanje ptica Srbije kažu da su u pitanju crvenokljuni labudovi kojih na prostoru Vojvodine ima zaista mnogo, ali da to nisu samo domaći labudovi, već da je popisom utvrđeno da neka od ovih jata stižu čak iz Poljske.
Većina ovih labudova prolazi kroz Srbiju na putu iz Poljske
- Neke grupe ostaju ostaju u Srbiji, a trenutno se vrši popis njihovog brojnog stanja - kažu iz ovog društva.
Labudovima trenutno lepo vreme prija, pa jedan deo puta ka toplijim krajevima provode u Srbiji.
Gumeni opanak koji se proizvodi duže od 75 godina i dalje je nezamenljiv. Danas nastaje u kompjuterizovanim pogonima “Tigra” AD
Pogon "Tigra"
PIROTSKI opanak gumenjak, koji je po mnogima oličenje prostote i “ruralnog” života, i ove zime je sačuvao mnoge glave, ruke i noge na poledici kojom je okovan čitav kraj. Obuća koja se ovde proizvodi više od 75 godina i kojom se šparta po mnogim selima na Balkanu, još opstaje, blagodareći tome što je idealna za ovakve vremenske uslove. Ne zna se tačno ko je pre bezmalo jednog veka bio njen tvorac, ali se zna da je od svog prapočetka pretrpela veoma male izmene i modernizacije, što po mnogima dokazuje savršenost ovog proizvoda.
Nekada su je pravili musavi majstori u fabrici čuvenog Mite Gage, a danas nastaje u kompjuterizovanim pogonima “Tigra” AD, jedne od najvećih gumarskih preduzeća u ovom delu Evrope. Mnogi Piroćanci kažu da je neopravdano u senci drugih ovdašnjih “brendova” poput kačkavalja, ćilima, jagnjetine, ili na primer, peglane kobasice, ali to što opstaje sedam i po decenija nije nimalo slučajno.
- Opanke sam pravio više od 30 godina i od njih se još uvek ne odvajam. I dan-danas ih nosim oko kuće, naročito zimi. Poslednjih godina viđam razne kopije iz Bugarske, Rumunije i drugih zemalja iz okruženja, međutim, našem opanku ne mogu ni da priđu. Em što su grozni, em su od neke tvrde gume i stiskaju nogu kao da je u mengelama. Kad u tim opancima staneš na led, kao da si ih lojem namazao: noge odmah lete u vazduh. Naš opanak je mek i prosto se lepi za podlogu, bez obzira na to da li je reč o snegu ili ledu - kaže Božidar Panić, “Tigrov” penzioner.
Gumenjaci su dobri za led, ali podjednako dobro služe i oko kućnih poslova na selu. Besprekoprna su “obuvka” za štalu, livadu, njivu. Panić kaže da jedan par može da traje i po više godina, a za održavanje je potrebna samo voda ili vlažna krpa. Veoma popularni su u ovom delu Srbije, ali i kod kosmetskih Albanaca koji se uglavnom bave stočarstvom i poljoprivredom. Ovde pamte vremena, kada su preko takozvanih franšiza na Kosmet slali šlepere opanaka “mejd in Pirot”.
Toliko pominjani gumenjak, na prvi pogled izgleda kao da je izliven. Panićeva supruga kaže da se sastoji od dvadesetak delova koji se moraju uklopiti, kako bi noga bila zaštićena od vode i blata.
- Imamo plazicu, lice, saju, prednje i zadnje ojačanje, tabanicu čija sitna šara onemogućava klizanje i mnoge druge delove. Sve se to uklapa na krugi, lepi i spaja, a ukras kod ženskih opanaka je lak. Jednom prilikom sam pravila i numeru 47, za jednog Šumadinca koji nije nikako mogao da kupi opanak u slobodnoj prodaji. Imao je noge kao sanke - seća se ova penzionerka, koja je sa suprugom na proizvodnji opanaka radila ukupno sedam decenija.
Dobrila i Božidar Panić su ceo vek pravili gumene opanke
OD OPANKA DO AVIONA
U fabrici “Tigar”, postojbini opanka, osim ove obuće u novim pogonima se proizvode i čizme za vojsku, vartogasce, drvoseče, lovce, ribolovce, pa čak i rezervoari za vojne avione. Reč je o najsavremenijoj i najvećoj fabrici u ovom delu Evrope, čiji se proizvodi prodaju u nordijskim zemljama, ali i Americi i Kanadi. Pre nekoliko godina, Japanci su kupili oko 2.000 pari opanaka, koji su dizajnirani za njihovo tržište. Iz nekog razloga, na toj porudžbini se nažalost i ostalo.
SELJAK ILI SELJAČINA: Šta je uvreda, šta kompliment, a šta zanimanje?!
U Srbiji se razvio stereotip seljaka kao neobrazovanih, primitivnih, konzervativnih i zatucanih osoba. Zbog toga izraz seljak danas se koristi kao pogrdan naziv za osobe koje svojim manirima na neki način krše norme kulturnog ponašanja
Koliko vam se puta desilo da čujete da je neko “seljak” ili “seljačina”, zbog svog postupka, oblačenja, ponašanja? Žargonski, ovi izrazi se odnose na osobe koje imaju loše, neukusne manire i time se na neki način ističu u društvu.
Međutim, postoji ogromna razlika uzmeđu ova dva termina i jako često se upotrebljavaju u potpuno pogrešnom kontekstu.
Zamislite sledeću scenu:
Sedite sa prijateljem na klupi i uživate u prelepom danu. Pored vas prolazi čovek, koji glasno priča, odnosno urla u svoj telefon, hoda kao da je osvojio svet i usput pljuje na pločnik.
Vaš prijatelj prokomentariše:
- Vidi seljaka!
Da li je upravu? U ovom sličaju, nije, jer je upotrebio potpuno pogrešan termin. Žargonski, vi ste razumeli šta je želeo da kaže, ali teoretski, on je čoveka nazvao ratarom.
SELJAK je reč koja označava poljoprivrednog radnika, koji živi na selu, gde se bavi stočarstvom, ribolovom, pčelarstvom i drugim aktivnostima. Do industrijske revolucije, ovi ljudi su činili većinu u gotovo svakoj državi, dok je kasnije postalo obrnuto.
Tako danas ima sve manje ljudi koji se odlučuju za miran život na selu, već mahom prelaze u gradove.
Seljaci su kroz istoriju bili previše zauzeti svakodnevnim poslovima da bi imali slobodnog vremena za obrazovanje i razvoj visoke kulture. Zbog toga su bili manje obrazovani, a zbog zabačenosti sela u odnosu na gradove i manje izloženi dostignućima masovne kulture.
Kao krajnja posedica se razvio kulturni stereotip seljaka kao neobrazovanih, primitivnih, konzervativnih i zatucanih osoba. Zbog toga izraz seljak danas se koristi kao pogrdan naziv za osobe koje svojim manirima na neki način krše norme kulturnog ponašanja.
Ovo je prilično uvredljivo, jer reč seljak ne predstavlja nešto čega se treba stideti, već upravo suprotno – to su ljudi koji naporno rade i koji od svog rada i žive.
SELJAČINA je žargonski pogrdan izraz, koji se odnosi na čoveka koji se ponaša u najmanju ruku nekulturno. Pljuvanje po ulici, glasno razgovaranje, način oblačenja, bezobzirno ponašanje… sve ovo spada pod kategoriju “seljačine”.
Scena opisana na početku, bila bi idealan trenutak u kojem bi vaš prijatelj mogao da prokomentariše:
- Vidi seljačinu!
Ova reč je u našem narodu uveliko rasprostranjena i prihvaćena kao pogrdan naziv. Međutim, ona se uveliko razlikuje od izraza seljak.
Beograđani su kategorija koja se možda najviše vređa na ovaj vid “prozivke”.
Ako nekoga nazovete seljačinom, takođe možete upotrebiti i izraze đilkoš, prostak, džiber ili šaban…
Pitamo i vas, šta mislite…koja je razlika između seljaka i seljačine?
NUKLEARNI FIZIČAR LUTA ULICAMA BEOGRADA: Hapsili ga nekoliko puta!
- Poslednjih nekoliko meseci svaki dan u proseku imamo pedesetak privedenih Sirijaca, Avganistanaca... Sve to ne bi bilo čudno da mnogi od njih nisu doktori, advokati, ugledni građani, akademci... Govore po nekoliko jezika - kaže predsednik Prekršajnog suda u Beogradu
Azilanti su jedan od problema sa kojima se Srbija suočava prethodih nekoliko godina. Međutim, ono što malo ko zna jeste da su mnogi od onih koji su rešili da napuste svoju zemlju i u Srbiji najčešće samo u tranzitu, da spadaju među vrlo učene ljude, kao i da su mnogi od njih u svojim državama bili na vrlo visokim pozicijama.
Ovaj podatak potvrdio je i predsednik Prekršajnog suda u Beogradu Milan Marinović u intervjuu za Informer objašnjavajući da se njegove kolege najčešće susreću sa bogatim azilantima koji su svoju sreću odlučili da potraže van granica svojih zemalja.
– Poslednjih nekoliko meseci svaki dan u proseku imamo pedesetak privedenih Sirijaca, Avganistanaca… Sve to ne bi bilo čudno da mnogi od njih nisu doktori, advokati, ugledni građani, akademci… Govore po nekoliko jezika. Čisti su, pendantni i kod sebe imaju velike svote novca. Plate ljudi kaznu i nastave dalje. Imali smo samo jednog gospodina koji je bio nuklearni fizičar – kaže predsednik Prekršajnog suda u Beogradu.
BRITANCI NAM UMIRU OD SMEHA: Srpski grad kopira "Mućke", Del Boj bi bio ponosan!
Vest o tome da novosadskim vodovodom odnedavno teče sveta vodica stigla je i do Velike Britanije, gde je novinare ova dosetka komunalnog preduzeća neodoljivo podsetila na jednu epizodu iz kultne serije "Mućke".
Ideja dostojna Del Boja
- Uprava srpskog grada Novi Sad pretpostavljala je da će osveštavanje vodovoda od njega načiniti religijsko svetilište, ali građani smatraju da je u pitanju ideja kojom bi se ponosio Del Boj lično - piše u elektronskom izdanju Mirora.
Nakon što su rukovodstvo Javnog komunalnog preduzeća Vodovod i kanalizacija iz Novog Sada odlučili da osveštaju svu vodu koja teče ovim gradom, britanski novinari su podsetili na epizodu ove legendarne serije iz 1986. godine, pod nazivom "Pekamsko čudo", u kojoj Rodni i Del Boj pokušavaju da ubede sveštenstvo da su suze koje teku iz statue device Marije prava sveta vodica.
Naravno, kasnije se ispostavilo da se radi o kišnici koja kaplje na statuu iz procepa u krovu.
Del Boj i novosadska voda u Miroru
Zanimljivo je da je ovaj poznati britanski list uočio da su na novosadskom portalu "021" osvanuli komentari kako je ovo "pravi trik Del Boja".
- Zahvaljujući nama, građani Novog Sada će od sada piti samo osveštanu vodu. Ovako pokazujemo pravu duhovnost, kulturu i ukazujemo na veliku istoriju našeg grada - prenosi Miror reči Tomislava Bokana, portparla novosadskog vodovoda.
U Čačku od njega prave štale, u Evropi ga plaćaju 50 evra po kilogramu (VIDEO)
KRALJEVO - Pavle Todorović, geolog amater iz Kraljeva, sve do pre neki dan ni slutio nije da u njegovom kraju ima retkih dragulja, i to nadohvat ruke.
U jednom od planinskih potočića nadomak Kraljeva, kako tvrdi Todorović kao dobar poznavalac dragog i ostalog kamenja, pronašao je grumen poludragog ahata od stotinak kilograma.
On kaže da meštani prave objekte od njega i ne znajući da kamen vredi.
„U okolini Čačka pravili su od ahata štale, deo ispred njih ili put. Možda pojedini meštani i znaju o čemu se radi, ali ima ga dosta i niko ga ne eksploatiše, i uzimaju ga kao što sam i ja pronašao kamen“, objašnjava Todorović za Tanjug.
Od ovog kamena će, kaže Todorović, najpra da izdvoji jalovinu, a onda da obradi komade čistog ahata i smesti u svoju zbirku plemenitih minerala. Ostatak će možda ponuditi i na prodaju, juvelirima za izradu nakita ili drugim zainteresovanim kupcima, prenose Dnevne.rs.
„Nuđeno je koliko znam Izraelcima da ga eksploatišu. Vidim da Slovenci nude po 50 evra za kilogram, a ovaj kamen ima stotinak kilograma, što bi bilo oko 5.000 evra“, priča Todorović.
Padine Kopaonika, Goča, Stolova, pa i dolina Ibra sve do Mataruške Banje, bogate su dragim kamenjem poput opala, ahata, ametista, jaspisa, kalcedona i drugih, ali i „građevinskog“ kamenja poput mermera, kvarca ili peščara.
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu